Otac joj je spaljivao patike i branio da trči, a sada ima kćerku svjetsku šampionku i rekorderku: Tobi je dočekala minut slave

Tobi Amusan je postala svjetska rekorderka i svjetska šampionka u trci na 100 metara sa preponama, ali se u trenucima najvećih uspjeha sjeća da joj je otac spalio opremu za trčanje.

Četvrtoplasirana i na Svjetskom prvenstvu 2019. i na Olimpijskim igrama u Tokiju, Nigerijka je konačno urezala svoje ime u knjige atletskih rekorda.

Ona je u polufinalu u Oregonu trčala 12,12 sekundi – što je skoro desetinku sekunde brže u odnosu na prethodni svjetski rekord – prije nego što je osvojila zlato u finalu.
Njene šanse da uspije nisu bile velike.

„Moja oba roditelja su nastavnici, oni su strogi“, rekla je Amusan za BBC Sport Africa.

„Kada odrasteš u takvoj porodici, oni smatraju da treba da se fokusiraš na školu. A pošto si žensko, misle da ćeš zalutati, izgubiti fokus i sve to.

„Ali pošto je moja mama vidjela ono što ja nisam, osjećala je da može da mi pruži šansu. I stalno mi je govorila da je ne razočaram. Mama bi rekla tati da idem u crkvu dok sam krijući vježbala ili mu govorila da idem na školsku debatu dok sam išla na takmičenje van države. Tu je sve počelo”.

„Moj tata se stvarno naljutio jednom kada je saznao da trčim. Spalio mi je svu opremu za trening i rekao mojoj mami da je to posljednji put da me želi da vidi na stadionu.“

Mnogo godina kasnije, suze radosnice su slobodno tekle dok je Amusan stajala na najvišoj stepenici podijuma na Hejvord Fildu istorijskog dana za Nigeriju, kada je na Svjetskom prvenstvu u atletici prvi put svirana nacionalna himna zemlje.

„Još nisam svjesna, možda će me veličina onoga što se upravo dogodilo pogoditi kasnije“, rekla je ona.

„Godinama sam tu, dajem 100 posto na svakom šampionatu i jednostavno nikad nije dovoljno. Svaki put je četvrto mesto. Onda ovoga puta mojih 100 posto nije donijelo samo zlatna medalja, već i svjetski rekord. Povjerenje u sebe je upravo učinilo sve lakšim. Zahvalan sam Bogu što me čuva. Kada Bog kaže da je tvoje vrijeme, tvoje je vrijeme.“

Njen otac je možda sumnjao u nju, ali Amusan je oduvijek imala puno vjere u sopstvene sposobnosti.
Još u novembru 2016. tvitovala je:

„Uskoro ću biti nezaboravna, istrajaću dok ne uspijem.“

Ta poruka je ostala zakačena na vrhu njenog profila na društvenim mrežama i predstavlja rezime njenog uspona do slave u Judžinu.

Ipak, njen put u atletiku počeo je kao nesrećan slučaj u srednjoj školi Gospe od Apostola u državi Ogun, Nigerija.

„Bila sam u fudbalskom timu, ali sam bila svuda na terenu“, rekao je Amusan.

„Trener mi je predložio da se oprobam na stazi i postala sam najbrža djevojka u timu, i tako sam ušla u školsku štafetu.

Zatim je ušla u nacionalni tim za Afričke omladinske igre 2013. u Nigeriji, ali je propustila mjesto u štafeti i umjesto toga je osvojila bronzu u skoku u dalj.

Takmičenje u preponama bilo je još jedan neočekivani zaokret na Amusaninom putu do slave, i tu se zaista probila na seniorskoj sceni.

„Zvaničnici su uvijek birali koga žele u štafeti. Ponekad bi rekli da nemam iskustva pa bi izabrali onoga ko im je favorit“, objasnila je ona.

„Bio je to veliki pritisak na mladog sportistu. Razmišljala sam da odustanem. Stvarno sam željela da putujem sa seniorskom reprezentacijom i neki treneri su mi rekli da isprobam prepone.“

Amusan je prošlog mjeseca zadržala afričku titulu na Mauricijusu prije nego što je konačno obezbijedila uspjeh na svjetskom prvenstvu.

Morala je da prevaziđe sumnje zvaničnika nigerijske atletike prije nego što je osvojila svoju prvu seniorsku titulu u trci sa preponama na Afričkim igrama u Kongu 2015.

„Tipičan nigerijski pristup je da se osjećate kao da ne možete da uspijete“, rekla je ona.

„Nije se očekivalo od mene da dobijem medalju na tim Igrama. Bilo je toliko glasova koji su govorili da ne mogu, ali sam to iskoristila da pokažem da mogu – i ta titula mi je promijenila život.
Tako sam dobila stipendiju u Sjedinjenim Državama. Mogu reći da je tada zaista počela moja atletska karijera. Nisam ni sanjala da ću otići u SAD. Samo sam željela da brzo trčim i da budem jedan od nigerijskih velikana.“

Otkako se preselila na Univerzitet Teksasa u El Pasu, Amusan je krenula naprijed.

Osvojila je zlato u trci na 100 metara s preponama na Igrama Komonvelta 2018. u Australiji, a kasnije iste godine osvojila je prvu titulu na afričkom prvenstvu na domaćem tlu u Asabi.

Ipak, na velikim svjetskim događajima, nedostajale bi joj medalje – završila je četvrta na Svjetskom prvenstvu u Dohi prije tri godine, a zatim ponovo u Tokiju prošle godine.

„2019. je bila teška jer se sjećam da sam trčala najbrže u kvalifikacionim rundama. Trčala sam tako brzo, ali nisam bila dovoljno brza da bih osvojila medalju. Bila sam slomljena. To je bilo jedno od najstrašnijih iskustava”.

„Nastavila sam dalje, a onda su došle Olimpijske igre u Tokiju. Stvari su se srušile mjesec prije početka kada sam istegla tetivu na treningu.“

Ima stalnu podršku majke, ali njen otac je ostao nezainteresovan zbog njenih podviga.

„Iskreno, on još ne podržava to što radim“, rekla je ona.

„On vjeruje da život daje više od trčanja. Svaki put kada ga pozovem kada sam na takmičenju on samo kaže ‘U redu, daj sve od sebe, Bog će ti pomoći’ i to je to.“

Novopečena svjetska šampionka i rekorderka – koja je takođe podigla ček na 100.000 dolara za svoj sjajni nastup u Oregonu – sada će braniti zlato Komonvelta u Birmingemu.

S obzirom na ovaj uspjeh, njen otac će sigurno uskoro prihvatiti da ima kćerku šampionku.