Pratite nas

Intervju

Ona je najbrža Crnogorka, Kristina Dubak: Munja sa Trebjese i šampionka sa livade

Da li ste znali odgovor na pitanje ko je najbrža Crnogorka?

Za širu sportsku javnost, vjerovatno, teško pitanje, jer atletika nije ni toliko popularna, a ni medijski zastupljena.

Uglavom se sve dešava “ispod radara”, sve dok, recimo, Marija Vuković ne izbori olimpijsku normu…

Oni koji prate “kraljicu sportova” znaju o kome je riječ – najbrža Crnogorka živi i trenira u Nikšiću, ima 24 godine.

Kristina Dubak je vlasnica svih juniorskih rekorda na 100 i 200 metara, seniorska je rekorderka na 200, a u “stotki” je sporija od rekorda za 0,1 sekundu.

“Sjajan je osjećaj i veliki ponos nositi titulu najbrže djevojke u svojoj zemlji. Uvijek je lijepo biti uspješan u tome čime se baviš, posebno još ako to voliš onoliko koliko ja volim atletiku”, kaže Kristina za Sportfem.

Atletikom je, kaže, počela da se bavi, reklo bi se, slučajno…

“Od malena sam trenirala više sportova, a kada sam pobijedila na jednom školskom takmičenju i kada je moja brzina primijećena, prebacila sam se potpuno na atletiku i sprint”, priča Nikšićanka, čiji najbolji rezultat na 100 metara iznosi 12,34, a 200 – 24,88.

Do crnogorskih rekorda, do nacionalne selekcije, Kristina je došla bez pravog treninga. Ne zato što neće, već zato što – nema gdje.

“Članica sam AK Lim, ali treniram u Nikšiću, a atletsku stazu vidim bukvalno samo na takmičenjima”, priča Kristina.

Samo na takmičenjima?

“Da, tako je. U Nikšiću nema atletske staze, pa se snalazim – na asfaltu, na livadama”, uz osmjeh kaže Kristina, koju zovu i Munja sa Trebjese.

Kakve bi rezultate imala da imaš stazu na raspolaganju?

“Ko zna gdje bi mi kraj bio”, kaže šarmantna Nikšićanka.

“Šalu na stranu, sprint je posebna disciplina, specifična, jer zahtjeva stalne treninge na stazi, tako da mi sve to predstavlja ne mali problem, jer moram na takmičenjima da se prilagođavam takmičarskoj podlozi. Ali, snalazim se i ne žalim se, mada je, naravno, jasno da uslovi i za mene i ostale atletičare nisu najbolji. Pa, Podgorica je jedini evropski glavni grad koji nema atletsku stazu. Šteta, ima talenata”.

Iako je rekorderka i najbrža Crnogorka, njen najveći uspjeh vezan je za juniorske dane.

“Najponosnija sam što sam ispunila normu za svjetsko juniorsko prvenstvo, ali nažalost nisam nastupila, jer sam potreban rezultat istrčala dva dana kasnije od posljednjeg roka za kvalifikacije. Ipak, samo saznanje da imam rezultat koji vodi na najveće takmičenje bila je potvrda da sam dobra. Takođe, učestvovala sam na Balkanskom prvenstvu, takođe na osnovu norme, bila u reprezentaciji nedavno na Kupu Evrope, trčala u četiri discipline – 100, 200, 4×100 i 4×400. Zaista uživam u trčanju i takmičenjima”, kaže Kristina.

Uporedo, završila je i školovanje…

“Diplomirala sam na policijskoj akademiji, uskoro ću početi da radim, na pripravničkom stažu. I neću da se zaustavim, planiram da upišem i drugi fakultet. Nađem vremena za sve, dobra organizacija, ljubav prema onome što radiš i uspjeh je zagarantovan”, ističe.

A atletika, do kada?

“Tek sam počela, neću se zaustaviti”.

Bavljenje sportom donijelo joj je, kaže, mnogo toga…

“Sjajna poznanstva, putovanja, ali me naučilo i da nikad ne odustajem, da se borim, da stremim nekim ciljevima…”, kaže Kristina, a na pitanje kako izgleda takmičiti se sa vremenom i istovremeno sa konkurencijom, kaže:

“Sprint je, prije svega, borba sa samim sobom, mislim da tako razmišljaju i najveći atletičari. Kada trčim nikada ne razmišljam o tome koga moram da pobijedim, već samo da istrčim najbrže što mogu i ostvarim vrijeme koje želim. Uvijek je lijepo pobijediti, biti među tri, ali najvažnije je da se ispuni taj brzinski cilj. Nekada je dovoljno za pobjedu, nekada nije, ali kada se ispune lična očekivanja, uvijek je sjajan osjećaj”.

Klikni i komentariši

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Reklama

Ovo morate vidjeti

Više u Intervju