U razvoju budućih profesionalnih sportista važnu, ponekad i presudnu ulogu, ima porodica.
Mnogo je primjera koji govore u prilog tome, i pozitivnih i negativnih. Uloga roditelja i porodice bila je jedna od tema konferencije Sport iz drugog ugla, koja je održana u Podgorici, u organizaciji Sekretarijata za sport i kulturu Glavnog grada i NVO Svijet-Mondo, koja je osnivač i izdavač prvog specijalizovanog portala za ženski sport “Sportfem”,
Porodica mora da bude samo podrška, a nikako dodatni teret – zahtjevima i očekivanjima – na leđima mladih ljudi koji žele da se bave sportom, jedinstveno je mišljenje učesnika panela Uloga roditelja i porodice u sportu.
A osnovno je da se shvati da je bavljenje sportom prije svega izuzetno značajno za razvoj ličnosti, pa tek onda kao proces stvaranja sportskih šampiona.
“Jako je bitno da najmlađi članovi našeg društva budu na izvoru nečega što će im donijeti zdravlje, sigurnost, osjećaj zajedništva… Sportske aktivnosti trebalo bi da im bude talente ne samo vezane za sport, kao buduću profesiju, već i sposobnosti da budu dio tima, da dobro sarađuju, biraju društvo i ono što je važna uloga sporta – da nauče da nekada moraju da budu i gubitnici”, kazala je Maida Burdžović, specijalista psihijatrije, naglasivši da vjeruje da je ovo samo početak priče o ovoj temi, koja je, kako je rekla, veoma važna za zajednicu.
Lepa Žunjić, izvršna direktorica Udruženja Roditelji, smatra da bi bilo dobro da sport bude mnogo više zastupljen u školama, posebno u najmlađim uzrastima.
“Jako je važno da sport vidimo kao igru, u kojoj će dijete naučiti da se druži, pobjeđuje i da gubi, da poštuje protivnike, a onda da vidi da li je sport oblast u kojoj će nastaviti da se razvija i da teži da bude uspješan”, kazala je Žunjić.
Jasno je da djeca iz sportskih porodica imaju predispozicije da im sport bude životni poziv. Primjer je naš sjajni rukometni golman Nebojša Simić, kao i njegov brat Božidar, čiji je otac Goran bio, takođe, uspješan rukometaš, a kasnije i trener, a majka talentovana rukometašica.
Goran iz svog primjera ističe da porodica mora da samo da bude podstrek djetetu u njegovom izboru, a ne da odlučuje umjesto njega.
“Porodica bez interesa prati odrastanje svoje djece, mora da bude podstrek, ali nikako ne smije da utiče na izbor čime će njihova djeca da se bave. Na porodici je da im pruži podršku šta god da izaberu”, rekao je Simić.
Nebojša je od oca naslijedio talent i temperament, a na terenu ga nadmašio…
“On je prevazišao okvire u kojima sam ja bio, ali temperament koji ima mu daje dodatni vjetar u leđa da bude ono što jeste, uz podršku koju ima od porodice”, ističe Goran.
Iako je Nebojša danas na vrhunskom nivou i na najvećoj sceni, sa porodicom je uvijek u rukometnim temama.
“I kada mu nisam trener, razgovaramo. I ne samo ja, već i majka i brat. Imamo zajedničku grupu u kojoj komuniciramo kada smo odvojeni. U svakom slučaju, od nas uvijek ima podršku”.
