Intervju
Jelena Karličić, djevojka koja je spojila talenat i ljubav prema fudbalu: Želim da moji roditelji budu ponosni na mene
Jelena Karličić je sa šest godina počela da igra fudbal, sa 15 je debitovala za reprezentaiju Crne Gore, već sa 18, koliko ima sada, prestala je da broji golove.
Ona je predvodnica nove generacije crnogorskih fudbalerki, djevojaka koje su stasavale dok se ženski fudbal u Crnoj Gori razvijao.
“Uz brata sam počela sa igram fudbal, bila sam srećna svakog dana, a zatim i shvatila da je to ono čime želim da se bavim u životu”, kaže Jelena za Sportfem.
Imala je, kaže, divno djetinjstvo sa loptom…
“Uz tatu i starijeg brata. Oni su i primijetili moj talenat”.
Koliko je voljela fudbal i igru, slikovito objašnjava:
“Bilo mi je bitno samo da imam patike za fudbal i mjesto na kojem ću ga igrati”.
Malo po malo, i počela je ozbiljna priča, kao i ozbiljne želje, koje je vrlo rano počela da ispunjava.
“Kako sam rasla tako sam sve više vjerovala da ću jednog dana zaigrati za reprezentaciju Crne Gore. To se i ostvarilo, ponosna sam što branim grb svoje zemlje”, ističe 18-godišnjakinja.
Njen fudbalski put se razvija u Breznici, klubu koji je sinonim za ženski fudbal u Crnoj Gori, a njenu fudbalsku filozofiju otkriva broj na dresu – Jelena je “desetka”, a to je broj koji nose najbolji.
“Ne, za sebe ne mislim da sam najbolja. Broj 10 volim još iz djetinjstva”, skromno kaže Jelena, ali priznaje:
“Kao djevojčici uzor mi je bio Mesi”.
U međuvremenu, promijenila je idola.
“Kad sam zaigrala za prvi tim Crne Gore, shvatila sam da ipak imam novog uzora a to je naša kapitenka, Slađana Bulatović. Ona je pravi primjer kako neko iz male države može da postane veliki”
Slađana Bulatović igra u španskoj ligi, a Jelena Karličić ima velike ambicije. Za početak, ipak, kaže:
“Moji trenutni planovi su da moji roditelji budu ponosni na mene kako koračam ka ostvarenju svojih ciljeva”.
Misli idu daleko…
“Zadovoljna sam što sam uradila do sada, ali tek sam tek sam na početku. Imam još mnogo snova o kojima sam maštala kao dijete. Iskreno, moji planovi su veliki, Želim da napredujem i da budem najbolja u onome što radim. Zelja mi je da zaigram u nekom od velikih timova, znam da nije lako, ali radiću i treniraću naporno da bih ostvarila svoj cilj”.
Fudbal joj je i “posao” i hobi, riječju – ljubav, a najveća podrška?
“Moja porodica, moji prijatelji koji su uvijek tu za mene i koji vjeruju u mene”.
Osvojila je sa Breznicom mnogo trofeja, slavila mnogo pobjeda, a izdvaja jednu.
“Moja najdraža pobjeda je sa mojim klubom Breznicom nad Olimpijom Kluž u Ligi šampiona. To je istorijska pobjeda za naš fudbal. Što se tiče poraza, bilo je teških poraza, ali nijedan nije bio toliko veliki da bi me spriječio da radim ono što volim”.
