Ostali Sportovi
Jelena Dubljević: Iz fotelje sve je drugačije
Jelena Dubljević, predsjednica Košarkaškog saveza Crne Gore, karijeru je počela kod kuće, a nastavila je u Španiji, Francuskoj, Rusiji, Turskoj, Kini i SAD.
Poseban pečat ostavila je kao članica Los Anđeles Sparksa – sa kojima je osvojila WNBA titulu 2016. godine i kao članica crnogorske reprezentacije, koju je dva puta dovela na prag osvajanja medalje na evropskim prvenstvima. Njena priča na konferenciji ,,Women4Sport”, posvećenoj promocijoj rodne ravnopravnosti i osnaživanju žena u sportu, koja je u organizaciji Crnogorskog olimpijskog komiteta održana u Podgorici, donijela je uvid u iskustvo žene koja je svoju snagu izgradila kroz uspjehe na terenu i koja je sada liderka Košarkaškog saveza.
Koji su to bili najveći izazovi sa kojima se Jelena suočila u novoj ulozi i da li je, možda, primijetila određene promjene otkad je na čelu KSCG?
– Svaki početak je težak na svoj način. Znala sam šta mogu da radim, ali, iskreno, nijesam mogla da pretpostavim da ću da budem ovdje gdje sam. Istina je da je vrlo kompleksno, naporno i izazovno, znajući da sam bukvalno iz patika prešla u cipele, odnosno da sam skinula dres i ubukla sako. Kreće život od nule i na sve se zaboravlja. E, sad – imaš temelj, prepoznat si po dobroj karijeri, koja u ovom momentu ne znači ništa jer je prošlost. Pomogla je da budem tu gdje sam i naravno ta karijera je bila moj život i uvijek govorim da mi je košarka dala smisao životu. I tu sam zbog nje, ali ne olakšava, naprotiv, svi od tebe očekuju isto, ako ne i bolje. A koliko si sposoban u tom momentu za sve to je diskutabilno. Iz ove fotelje sve je drugačije. Kada me pitaju da li sam naučila, odgovaram da ću učiti dok sam živa.
Koliko su dobri primjeri inspiritavni da se žene prijave i apliciraju za upravljačke pozicije – da se čuje njihov glas i da se vidi koliko mogu. Jelena smatra da se stvari polako mijenjaju:
– Pokazuju nam posljednje godine i vjerujem da ćemo u budućnosti doći do boljeg vremena u smislu da neće biti predrasuda kao ,,one to ne mogu, to je za muškarce“. I smatram, a kako je rekao predsjednik Simonović, žene jesu stub porodice – u mojoj je tako. Mislim da nijesmo ni svjesne koliko smo jake. Ali taj neki način odrastanja… Rodiš se i znaš da neke stvari nijesu za tebe, tako da ta percepcija mora da se mijenja i da radiš dva, tri puta više nego što bi normalno trebao. Ali, mislim da svi mi u sebi imamo dozu drskosti i negdje bezobrazluka koji je neophodan za ovo vrijeme da možemo biti ravnopravne, čak i bolje. Voljela bih da slijedimo primjer Odbojkaškog saveza. Kod nas je malo teže, treba promijeniti percepciju koja traje dugo vremena. Lično, ne volim da mijenjam stvari tek tako – želim da idu svojim tokom. Treba i prepoznati žene koje se bore i mogu da doprinose. To je proces. Imam vremena, energiju i voljna sam da neke stvari unapređujem. Pružiti nekome šansu je pola posla.
Kao sportska zajednica šta bi mogli da uradimo da motivišemo žene da se čuje njihov glas – da budu otvorenije, hrabre, da učestvuju u raznim programima…?
– Prije svega, žena treba da je hrabra i vjeruje u sebe. U suprotnom ne postiji program u svijetu koji vam može pomoći. Moramo da cijenimo i volimo sebe. Poslije toga, taj momenat vjere može da nas dovede do određenih stvari. Meni je cilj i želja da napravimo panele ,,Život poslije sporta“. Život pri kraju karijere i adaptacija na ono što nas poslije čeka – mislim da je bitna tema. I treba da obratimo pažnju. Imamo primjere da su poslije karijere, mjesec, dva sportisti nesnađeni. Nemamo svi istu glavu i nijesmo na isti način pripremnjeni za iste stvari. Ali, mi kao organizacija, da počnemo od COK- a, voljela bih da imamo panel ove vrste diskusije: o problemima, savjetima i idejama. Jer ovaj program bi mogao da nam da snagu za ono što nas sjutra očekuje. Mislim, takođe, da je iskustvo bolje od bilo kojeg programa. Imamo i primjere da nas dan, dva dana nakon karijere svi zovu, a onda te niko ne zove – samo majka da pita dolaziš li na ručak. Niko te ne pita kako si, imaš li? Veći broj sportista nemaju školu, hobi, edukaciju…
Publikaciju sa konferencije možete pronaći ovdje.