Petra Stojković je jedan od simbola nove generacije crnogorskih sportistkinja.
Petra ima 13 godina, o njenim vještinama se priča u fudbalskim krugovima – Petra, dakle, trenira fudbal, plijeni talentom i energijom na terenu, a, prije svega, plijeni strašću koju, kao djevojčica, iskazuje dok priča o fudbalu, i sportu uopšte.
Ona i sve više djevojčica potpuno su srušile neke nametnute barijere, sada već prevaziđene, da je fudbal sport koji je stvoren samo za dječake…
Petra je, ipak, u društvu sa dječacima pokazala šta zna sa loptom u nogama.
„U vrtiću smo imali veliko dvorište, dječaci su igrali fudbal, a mene je oduševljavalo to kako se bore, kako slave golove. Među njima je bio i moj brat od strica Marko… Željela sam da probam sa njima i tako je sam počela“, priča Petra, djevojčica koja kao da je rođena da bude sportistkinja.
„Nema šta nisam trenirala – odbojku, tenis, plivanje, ritmičku gimnastiku, gimnastiku… Igram i košarku za školski tim. Ali, fudbal mi je najljepši, najzanimljiviji, najzabavniji… Ispred zgrade sam na jednom ljetnjem raspustu cijeli dan igrala fudbal sa drugarima na poligonu“.
Petra je „organizovane“ treninge počela u Brokeru, gdje su je treneri, kako kaže, prihvatili kao kćerku…
„Treneri Tihi, Marko i Saša su od prvog dana bili predivni prema meni. Bila sam jedina djevojčica… Igrali smo Đetić ligu, uvijek kada bismo pobijedili vodili su nas na sok, picu… Sjećam se da sam na jednoj utakmici, koju smo dobili 6:1, dala pet golova“, ne skrivajući osmjeh priča Petra.
Djevojčica koja zna sve sa loptom i koja uživa u igri ne može da prođe nezapaženo. Kako bi bila na terenu samo sa djevojčicama igrala je i trenirala za Mladost, a od ovog ljeta je u Budućnosti, kao članica mladog tima koji vodi Duško Globarević, ujedno i trener seniorskog sastava „plavih“, a koji dominira Razvojnom ligom FSCG.
Zbog obaveza u OŠ Sutjeska i popodnevnih časova, nije, međutim, ostavila Broker, gdje trenira tokom sedmice – tri puta nedjeljno, a vikendom ili igra mečeve ili je na treninzima u Budućnosti.
„Ja sam svaki dan u nekim aktivnostima. Ako nemam trening fudbala, imam košarku, ili igram ispred zgrade, a počela sam i da imam kondicione treninge“.
Kao talentovana fudbalerka, bila je među najperspeketivnijim sportistima Podgorice koji su prošle godine bili na sportskom kampu na Kopaoniku, a minulog ljeta učestvovala je na kampu Barselone u Baru.
„U Baru sam upoznala Mariju Vukčević, našu fudbalerku. Rekla mi je da sam super, da ću da igram u Italiji“, priča Petra, ali ne krije da su njene želje drugačije:
„Volim Barselonu, volim takav fudbal i pratim Aleksiju Puteljas. Imam njene postere na zidu. Uveče, kad ne mogu da zaspim, zamišljam šta radi ona sada, kako je trenirala, kako igra…“.
U Barseloni je igrao i njen omiljeni fudbaler.
„Mesi je čudo od fudbalera, ali Ronaldinjo je za mene najbolji. On je mađioničar, a sve što radi – radi s osmjehom“.
Tako želi da igra i Petra, a kako se ponaša na terenu, opisuje je nadimak koji je dobila u Brokeru.
„Trener Tihi me nazvao Madam“, kaže Petra.
Prate je, kaže, njeni drugari iz škole i komšiluka, posebno Balša, Mehmed i Uroš, kao i dvije njene najbolje drugarice, koje su, takođe, sportistkinje – Maša trenira odbojku, a Marija tekvondo.
A u slobodno vrijeme, kojeg, kako kaže, nema mnogo, druži se sa svojim ljubimcem – psom Martom.
„Brat i ja smo joj dali ime po crtanom filmu, koji smo voljeli – Marta, pas koji govori. Tek kasnije sam čula da se jedna od najboljih fudbalerki svih vremena zove Marta”, kaže Petra.
Mnogo je simbolike u ovoj anegdoti, a Petra sada želi samo da slijedi svoje snove i da uživa u fudbalu.
