Raditi kao trenerica u plivačkom klubu osoba sa invaliditetom znači svakodnevno učiti o snazi, hrabrosti i neodustajanju, kaže u intervjuu za Sportfem Danijela Bulatović, trenerica talentovanih Iskre Dedivanović i Đurđe Borović, koje nastupaju za Plivački klub osoba sa invaliditetom MAKO.
Saradnja sa mladim sportistkinjama pomaže i Danijeli u njenom razvoju.
„Svaka plivačica sa kojom radim donosi posebnu priču, drugačiju borbu i nevjerovatan potencijal. Kroz plivanje im pomažem da otkriju koliko zaista mogu, ali istovremeno i ja, kao trenerica, sve više napredujem“, ne krije Danijela.
Pred njom je zadatak da treninge prilagodi plivačicama.
„Svaka plivačica ima svoje specifične potrebe i mogućnosti, tako da treninge kreiram individualno. Na primjer, Iskrin trening obuhvata u sportsko-tehničkom i metodičkom smislu strukturno složenije zadatke adekvatne njenoj takmičarskoj formi, dok sa Đurđom radim na postepenom razvoju tehnike, opšte motorike i adaptacije na takmičarski ritam“, objašnjava naša sagovornica.
Treninzi sa plivačicama s invaliditetom u poređenju s tipičnim plivačima nisu isti.
„Najveća razlika je u pristupu. Kod paraplivanja, ne postoji univerzalni model treninga. Potrebno je mnogo više individualnog posmatranja i prilagođavanja, jer nije riječ samo o fizičkoj pripremi već i o psihološkoj podršci. Ove plivačice često savladavaju prepreke koje mnogi ni ne vide, i taj mentalni segment igra veliku ulogu u njihovom napretku“, kaže trenerica.
Danijela je objasnila i kako izgledaju treninzi paraplivačica.
„Osnovne metode koje koristim u radu su metode demonstracije i razgovora sa svim modalitetima koji najbolje odgovaraju konkretnoj izazvanoj ili planiranoj situaciji. Komunikacija sa plivačicama u svim fazama treninga je kreativna, stvaralačka, fleksibilna i puna pedagoškog takta. Takođe, koristim i sva raspoloživa pomoćna sredstva, poput daski za plivanje, stabilizatora, disaljki, peraja, lopatica…“, otkriva Danijela.
Suočava se sa brojnim izazovima u svom poslu, a pritom su uslovi daleko od idealnih.
„Najveći izazov je stvaranje ravnoteže između sportskih ambicija i svakodnevnih prepreka koje ove plivačice imaju u pristupu podršci društva, škole ili sistema. Osim toga, često se suočavamo s ograničenim terminima za trening i nedovoljno razvijenom infrastrukturom za sportiste s invaliditetom“, kaže Bulatović.
Više stvari motiviše Danijelu da trenira Iskru i Đurđu.
„Njihova hrabrost, volja i istrajnost. Svaki njihov uspjeh, osmijeh nakon poboljšanog rezultata, zagrljaj nakon trke, to je ono što me pokreće. U tom bazenu ne postoji izgovor, samo trud, snaga i borba. To je inspiracija koju ne možete prepričati, morate je doživjeti“, slikovito je objasnila Danijela.
Na pitanje kako održava motivaciju kod plivačica, Danijela je imala spreman odgovor:
„Prije svega razgovorom. Ali motivacija se ne podiže samo rečenicama, ona se gradi povjerenjem, primjerom, smirenošću i strpljenjem. Kada one osjete da ste zaista tu, da vjerujete u njih čak i kad same posumnjaju, onda nastavljaju. Pomaže i to što se međusobno bodrimo kao tim, bez obzira na uzrast ili iskustvo“, rekla je Danijela.
Izdvojila je i jedan momenat kao poseban u dosadašnjoj saradnji sa sjajnim djevojčicama.
„Jedan od najsnažnijih trenutaka bio je kada je Iskra ušla u finale Svjetske serije u Linjanu. Na tom takmičenju imale smo nevjerovatnu pozitivnu energiju, koja je kružila među nama. Znale smo koliko je rada uloženo i koliko emocija nosi svaki start. Takođe, poseban momenat bio je Đurđin doček u školi nakon prvih medalja. Vidjeti kako njeni drugari slave njen uspjeh bilo je jednako vrijedno kao i podijum“, prisjetila se Danijela emotivnog trenutka.
Veliku pomoć dobijaju od Paraolimpijskog komiteta naše zemlje, a zahvalni su i medijima.
„Položaj sportista s invaliditetom se popravlja i drago mi je što mogu reći da imamo snažnu i kontinuiranu podršku Paraolimpijskog komiteta Crne Gore, koji je zaista uz nas u svakom segmentu. Takođe, mediji u sve većoj mjeri prate naše uspjehe i predstavljaju ih javnosti, što mnogo znači. Ipak, prostora za napredak uvijek ima, posebno kada je riječ o lokalnim zajednicama i većoj uključenosti školskog sistema i sportskih institucija na terenu“, rekla je Danijela.
Ipak, ima dosta prostora za bolje uslove, prije svega kada je infrastruktura u pitanju.
„Potrebno je omogućiti bolje uslove za trening, više termina na bazenima i još više uključivanja u zajedničke sportske programe. Važno je da se dodatno radi na dostupnosti sporta djevojčicama s invaliditetom u manjim sredinama, gdje je izbor često ograničen. Takođe, nedostatak stručnog kadra koji je obučen za rad sa sportistima s invaliditetom predstavlja jedan od ključnih izazova. Ako želimo da ovaj sport napreduje i da uključimo veći broj djevojčica iz cijele zemlje, moramo ulagati i u ljude koji će ih voditi“, jasno je poručila naša sagovornica.
Danijela može da se pohvali i da sarađujući sa plivačicama može dosta toga da nauči.
„Naučila sam koliko su granice relativne i kako se upornošću mogu pomjeriti. One su me naučile strpljenju, dosljednosti i da u svakom danu treba tražiti ono na čemu možemo biti zahvalni. Naučile su me da vjerujem u svoj rad, da njihovo odrastanje kroz plivanje učinim ljepšim, bogatijim, zdravijim i produktivnijim“, kaže Danijela.
Kada su rezultati u pitanju, Iskra je već afirmisana i na međunarodnoj sceni, dok je jasan napredak i kod Đurđe.
„Iskra Dedivanović je već godinama u vrhu paraplivanja, učestvovala je na velikim međunarodnim takmičenjima i bilježila izuzetne rezultate, uključujući i finala Svjetske serije. Đurđa Borović je nova, ali veoma talentovana plivačica koja pokazuje ogroman potencijal. Obje su posebne, svaka na svoj način“, ističe Danijela Bulatović, koja je na kraju imala i poruku za sve djevojčice, koje žele da se bave sportom:
„Za sve djevojčice koje možda sumnjaju u sebe ili se pitaju da li mogu da budu dio plivačkog svijeta, odgovor je: možete. Plivanje vas ne pita koliko imate godina, ni da li imate prepreke, ono traži vaše srce, trud i volju. U vodi smo svi jednaki! Prvi korak je najteži, ali on mijenja sve. Dođite, pokušajte, i dozvolite sebi da rastete kao plivačice, ali još više kao osobe.“
Ovaj tekst napisan je u sklopu projekta: Uspješne u sportu, moćne u životu: Za ove žene ne postoji nemoguće!
Finansiran je sredstvima iz podfonda za dnevne, nedjeljne i periodične štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.
![]()
