Rukometna loza Kneževića raste: Nijesmo dočekali da zaigraju zajedno, ali tu su za Crnu Goru

Ponovo je prezime Knežević važno za crnogorski rukomet.

Milena je vodila našu mladu selekciju do medalje 2010. a 15 godina kasnije isto je učinila Martina.

Tetkinim stopama pomogla je da reprezentacija osvoji bronzu u Podgorici.

„Kada pogledam medalju, kroz glavu mi prođu godine rada. Ali generalno, osjećaj da smo uradile nešto veliko, ne možemo tako brzo da formiramo. Jer se utisci nijesu slegli. Mislim da će nam trebati dosta vremena da shvatimo što smo uradile – za nas, naše familije i kompletan crnogorski rukomet – kazala je za Pobjedu mlada rukometašica.

Posebno je oduševljena atmosferom u završnici. Mlade „lavice“ osjetile su ljubav publike.

„Generalno, za sve nas je ovo bio veliki prelaz. Uz osjećaj koji ne mogu da opišem, ali smo ga sve doživjele. I toliko sam zahvalna, da ne mogu da opišem koliko. Sanjala sam ovakve slike, teren, pune tribine, bubnjeve, ovacije… Sve to je palilo vatru da sam još više željna igre i da dajem više od onoga koliko sam trenutno mogla. Zbog atmosfere bile smo bolje igračice“, kazala je Martina i dodala:

„Jedine osobe koje čujem na terenu su treneri i saigračice. Kao srednji bek, koji jednostavno mora da ima komunikaciju sa trenerom i sve prenese ekipi, koncentracija je morala da bude na visokom nivou. Bukvalno smo, zbog atmosfere, jedva čule i trenera i jedna drugu.“

Ponosna tetka

Martina kaže da puno savjeta dobija od tetke Milene. Stalno su u komunikaciji i to vidi kao veliku prednost u karijeri.

Tetka je ponosna.

„Martini nikad nijesam stvarala stres, opterećivala je, željela sam samo da raste i da izraste, prije svega, u osobu koja je svjesna gdje je i čime se bavi. Ja ću uvijek biti tu. Tek sad, kroz Martinu, svjesna sam koliko su ljudi, koji su od prvih rukometnih koraka bili uz mene, bili ponosni i srećni. Takva emocija je posebna i teško se opisuje“, kazala je Milena za Pobjedu i istakla da žali što nijesu igrale zajedno.

„Da je bilo sreće – to bi se desilo. Ovako ostaje žal, ali sam srećna i ponosna što će nastaviti lozu Kneževića i definitivno rukomet se u narednom periodu neće igrati bez nas.“
Kompletan intervju pročitajte OVDJE.