Gimnastika
VIDEO Legenda koja ne zna za godine: Nekada se takmičila da bi sinu spasila život, sada sanja devete Olimpijske igre

Oksana Čusovitina na gimnastičkoj sceni je više od tri decenije. Debitovala je još kao članica Sovjetskog Saveza, a danas, sa punih 50 godina, još ima san – da nastupi na devetim Olimpijskim igrama, 2028. u Los Anđelesu.
Prkoseći nepisanim pravilima vremena, Oksana je jedina gimnastičarka u istoriji koja je nastupila na osam Olimpijskih igara. Olimpijska je šampionka iz Barselone 1992. sa ujedinjenim timom bivših sovjetskih republika, a u Pekingu 2008. osvojila je srebro za Njemačku.
Nevjerovatni kontinuitet pokazala je i ovog ljeta – na Svjetskom kupu u Taškentu, svom rodnom gradu, osvojila je srebro, a samo sedam dana ranije u Bakuu zlato na preskoku.
Njene medalje ponovo su podsjetile svijet koliko je jedinstvena u sportu u kojem se vrhunski rezultati uglavnom postižu vrlo rano, a karijere rijetko traju i do tridesete godine.
Još od 2016. godine drži rekord kao najstarija gimnastičarka svih vremena. Čak pet elemenata nosi njeno ime – dva na preskoku, dva na razboju i jedan na parteru. Izvela je i legendarni “Produnova” skok, poznat kao “Skok smrti”.
Povreda je spriječila Čusovitinu da nastupi na Igrama u Parizu 2024, nakon što je izborila normu. To su mogle da budu njene devete. Ali ona ne odustaje – čvrsto vjeruje da će u Los Anđelesu, sa 53, ponovo biti dio olimpijske priče.
Njena nekadašnja koleginica iz reprezentacije i sadašnja trenerica Svetlana Boginska opisuje je kao “jedinstvenu” i “istinski izvor inspiracije”.
“Možda se ovako nešto nikada više neće ponoviti,” dodaje Boginska.
Tokom 36-godišnje karijere Oksana imala teške povrede – pokidala je Ahilovu tetivu, operisala rame i leđa, na hiljade puta pala na treninzima.
Danas vodi Nacionalnu gimnastičku akademiju u Taškentu, koja nosi njeno ime, a 2018. primljena je u Kuću slavnih svjetske gimnastike.
„Gimnastika je moja borba sa samom sobom, sa sopstvenim granicama. I kada ih pobijedim, osjećaj je neprocjenjiv,“ kaže Oksana.
Njena priča dobija još dublji smisao zbog sina Ališera.
Njemačka epizoda u njenoj karijeri bila je vezana upravo za njega. Kada je 2002. godine, u dobi od tri godine, obolio od leukemije, porodica je morala da pronađe kliniku za liječenje. Ališer je dobio tretman u Kelnu. Oksana je tada uzela njemačko državljanstvo, produžila karijeru, takmičila se i na zvaničnim i na revijalnim turnirima – da bi obezbijedila novac za liječenje.
Mališan je mjesecima živio u bolnici, kroz iscrpljujuće cikluse hemoterapija. Majka je uveče odlazila u salu da trenira, kako bi, kako sama kaže, “izbacila bijes i strah”.
“Gimnastika mi je tada dala mentalnu snagu da vjerujem da će moj sin preživjeti,” prisjetila se kasnije.
U Pekingu 2008. osvojila je jedinu individualnu olimpijsku medalju – srebro na preskoku. Upravo tada stigla joj je vijest da je Ališer potpuno izliječen.
“Zato su mi Igre u Pekingu najdraže,” rekla je Oksana.
Nakon toga nastavila je da niže uspjehe i da se vrati svaki put poslije svake najave povlačenja. Tako je bilo i poslije Tokija 2021 – samo nekoliko dana nakon oproštaja, opet se vratila u salu.
Povreda lista spriječila ju je da dođe u Pariz, ali ona već gleda ka Los Anđelesu.
“Da se to desilo deset godina ranije, slomilo bi me. Sada znam da je tako moralo da bude,” kaže Oksana, a njena trenerica dodaje:
“To je ono što Oksanu čini posebnom – nakon svake prepreke vraća se još jača.”
Naravno, put do Los Anđelesa biće najteži do sada. Posljednjih godina njeni rezultati dolaze na takmičenjima koja nisu najvišeg ranga, a realnu šansu da izbori Igre imaće tek na Svjetskom prvenstvu 2027. ili Azijskim igrama 2028.
U međuvremenu, u Uzbekistanu vodi gimnastičku akademiju sa 160 djece i timom trenera. Iako nikada nije planirala da bude trenerica, sada inspiriše nove generacije. Ali sama priznaje – njen glavni fokus i dalje je lična borba za devete Olimpijske igre.
“Osjećam se mladom. Mislim da niko ne treba da shvata godine previše ozbiljno. Ako imaš snagu da radiš ono što voliš – nema razloga da staneš,” poručuje Oksana Čusovitina.
