Od plesne scene, fudbala, košarke, biciklizma do bazena, gdje nijedan trening ne preskače – ona pokazuje da za nju nema granica. Ovo je priča o Đurđi Borović – djevojčici koja pliva kroz život uz osmijeh jači od svih prepreka.
Đurđa je, kaže za Sportfem njena majka Mirela, već sa četiri-pet godina bila uključena u razne fizičke aktivnosti.
„Ja sam za nju i mene kupovala mjesečne karte za gradski bazen i tu su počeli njeni prvi plivački „koraci“. Ona u tom periodu nije znala da pliva, ali je bez straha ronila i uživala u vodi. Tokom jedne od tih naših posjeta bazenu smo upoznali predsjednika Paraolimpijskog komiteta Igora Tomića i tu počinju njeni treninzi“, prisjeća se Mirela.
Prve korake u sportu napravila je kroz ples u školi Dream.
„Išla je na balet u Umjetničkoj školi za muziku i balet „Vasa Pavić“. Bila je član Specijalne Olimpijade Crne Gore, gdje su imali treninge fudbala i košarke i razne terene spretnosti. Zatim je izrazila želju za odbojkom, košarkom, vozi biciklo, biciklijade Podgoricom su obavezna i omiljena aktivnost. Članica je izviđačkog kluba „Eho“, sa njima kampuje, planinari, čisti prirodu, pošumljava… Plivanje je uz sve ovo bila konstanta, a danas i dalje sport koji najviše voli, nijedan trening se ne preskače“, kaže Mirela.
Đurđi, dodaje, medalje nisu u prvom planu – raduje se putovanjima i druženju sa drugarima iz kluba.
„Ta njihova druženja su puna iskrenih osmijeha, zagrljaja i podrške. Medalje i uspjesi su samo prateći dio predivnih uspomena koje stvaraju zajedno“, priča Mirela i naglašava da joj, naravno, znače i odličja, to su nagrade za sav trud i upornost.
Talentovana djevojčica najviše pamti prve medalje, koje je dobila na takmičenju u Novom Sadu.
„One imaju poseban značaj jer su je nakon povratka u školu drugari dočekali u velikom stilu. Iznenadili su je gromoglasnim aplauzom, muzikom, balonima, konfetama… Taj doček će pamtiti zauvijek“, ističe Đurđina majka.
Drugari iz školske klupe, a i ostalih odjeljenja, su joj jak vjetar u leđa.
„Uvijek su spremni da joj pomognu, pohvale je, podrže. Uvijek je uključena u sve školske aktivnosti. Doček je na sve nas ostavio nevjerovatno jak utisak, posebno na nju. Danima je gledala snimak iznova i iznova i trebalo je dosta vremena da sumira i kanališe svoja osjećanja“, sjeća se Mirela.
A škola im je uvijek bila na prvom mjestu i teško je bilo uklopiti treninge i školske obaveze.
„Često sam znala da je uzmem sa posljednjeg časa i povedem na bazen, ručala je u autu… Ili je sa bazena dovedem u školu pa onda bude umorna, ne može da prati nastavu. Tada smo odlučili da joj nađemo individualnog trenera kako bi mogla da nastavi sa plivanjem i od tada je sve lakše i manje stresno. Trener Željko Janković joj je od prvog susreta nesebično pružio svu pažnju i sa puno strpljenja joj prenosi znanja i usavršava njene plivačke tehnike. Vikendom trenira sa svojim Plivačkim klubom osoba sa invaliditetom „MAKO“, gdje ih trenerica Danijela Bulatović takođe sa mnogo strpljenja i ljubavi vodi ka novim sportskim uspjesima“, kaže Mirela.
Kada je riječ o sportskoj karijeri – ne prave planove za budućnost.
„Ona će nastaviti da trenira i da svakog dana bude bolja za onaj jedan odsto od prethodnog. Doći će prilike, kao što nam je i sve ovo do sada došlo. Ništa ne forsiramo i ne silimo. Ona uživa u plivanju. Napreduje iz dana u dan. Toliko nam je divnih i iskrenih ljudi ušlo u život zahvaljujući njenom plivanju. Vjerujem da se svaki trud i rad isplati i vrata se sama otvaraju. Mi smo tu da joj pružimo maksimalnu podršku i posmatramo kako raste na svim poljima“, dodaje Mirela.
Ona je, kao majka, veoma srećna što se Đurđa pronašla baš u ovom sportu.
„Svi znamo koliko je za svu djecu važna fizička aktivnost, a posebno za osobe sa Down sindromom, kojima je mišićna struktura prilično slaba. Đurđa je vrlo uporna i istrajna i neizmjerno sam ponosna na sve njene uspjehe na svim poljima. Od sportskih do školskih, kao i socijalnih. Jako je društvena i komunikativna i lako sklapa prijateljstva. Gledajući kako izrasta u jednu uspješnu plivačicu zaboravljam sve one barijere koje smo zaobilazili i preskakali sve ove godine. Ne mogu biti srećnija i ponosnija“, zaključuje Mirela.
Ovaj tekst napisan je u sklopu projekta: Uspješne u sportu, moćne u životu: Za ove žene ne postoji nemoguće! Finansiran je sredstvima iz podfonda za dnevne, nedjeljne i periodične štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.
![]()
