Intervju
Igor Tomić i snaga žena u para sportu: Od istorijskih uspjeha do borbe za sistemsku podršku
Na međunarodnoj sceni paraolimpijskog sporta posljednjih godina jedno pitanje dobija sve veću pažnju – kako osnažiti i povećati učešće žena.
Međunarodni paraolimpijski komitet pokazuje u kom pravcu želi da ide – kroz pravila, raspodjelu slotova za učešće na Paraolimpijskim igrama i programe podrške sve više se stimuliše uključivanje žena, ne samo kao takmičarki.
U Crnoj Gori situacija po tom pitanju je složenija.
Predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore, Igor Tomić, govori o toj temi sa puno emocija.
„Moje lično zadovoljstvo i ponos je da sam imao privilegiju da kao trener i sportski radnik svjedočim i ostvarim neke najsjajnije uspjehe ostvarim sa našim paraolimpijkama. Od Igara u Londona 2012. do Pariza 2024. imamo kontinuitet učešća naših sportistkinja i posebno mjesto u našim paraolimpijskim timovima zauzimaju žene. Rezultati naše najuspješnije paraolimpijke Marijane Goranović, a zatim i Maje Rajković, na najvećim takmičenjima su posebni uspjesi u našoj priči“, ističe Tomić.
Marijana Goranović je tri puta učestvovala na Paraolimpijskim igrama – London, Rio de Žaneiro i Tokio, dvostruka je evropska vicešampionka, dok je Maja Rajković debitovala u Parizu, a takođe ima evropsku medalju…
Njihovi uspjesi su jedna strana priče.
Druga je činjenica da broj žena u para sportu nije ni približno onoliki koliki bi mogao i morao da bude, iskren je Igor Tomić.
“Nezadovoljan sam koliko žena učestvuje u paraolimpijskom sportu. Taj broj mora da bude znatno veći – ne samo broj takmičarki, već i žena kao stručnog osoblja, kao osoba na vodećim mjestima koje kreiraju politike razvoja klubova osoba sa invaliditetom i samog Paraolimpijskog komiteta, u veoma specifičnim, teškim i zahtjevnim uslovima stvaranja rezultata“, kaže Tomić.
Razlog za takvo stanje vidi u izostanku sistemskog pristupa.
“U Crnoj Gori nemamo razvijen inkluzivni i iskreni sistem sporta, koji bi prepoznao uključivanje žena u rani proces fizičkog vježbanja – primarno u cilju rehabilitacije i habilitacije, a kasnije u trenažni proces i uključivanje u takmičarski put i vrhunski sport. Još to, i u para sportu, ali i u crnogorskom sportu uopšte, funkcioniše zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca. Entuzijazam i nevjerovatna posvećenost su, srećom, davali nevjerovatne rezultate svih ovih godina.“
Ali, išlo se, kaže Tomić, obrnutim redom.
„Mi smo bili primorani da pravimo rezultate kako bismo jačali uslove u kojima radimo, umjesto da smo već imali razrađen sistem, pristupačne objekte, opremu, rekvizite… uz sistemsku podršku države, kroz finansiranje… Na taj način mnogo lakše bismo stvarali i sportske uspjehe“, naglašava Tomić.
A kada govori o ženama u para sportu, Tomić podsjeća i na širi društveni i istorijski kontekst.
„Jako moramo da vodimo računa o tome šta žena znači u cijeloj istoriji Crne Gore – žena je stub, oslonac, pokretač… Kada je riječ o sportu, najveće rezultate pravile su upravo žene. One su nam donijele jedinu olimpijsku medalju – naše lavice u Londonu, a to što rade naše predstavnice Marijana Goranović, Maja Rajković, mlada Iskra Dedivanović je za ponos i duboko poštovanje.“
![]()
