Rezultati ne dolaze preko noći – Selma Ličina o uspjehu, disciplini i ljubavi prema džiu-džici

Jedan od individualnih sportova koji posljednjih godina donosi veliki broj medalja Crnoj Gori je džiu-džica, a naša reprezentativka Selma Ličina dio je svjetskog vrha.

Prošle sedmice je na šampionatu svijeta na Tajlandu osvojila bronzanu medalju, koja je kruna dosadašnjeg rada.

“Bilo je zahtjevno, konkurencija je bila izuzetno jaka, ali sam ipak zadovoljna svojim nastupom. Naravno, uvijek postoji prostor za napredak, ali bronza na Svjetskom prvenstvu je veliki rezultat i potvrda da sam na dobrom putu. Svaka borba je bila izazov, ali uspjela sam da ostanem fokusirana do kraja i to je najvažnije. Vjerujem da je svako takmičenje vrijedno iskustvo koje me dodatno oblikuje kao sportistu i vodi me korak po korak ka vrhu”, rekla je Selma za Meridiansport.

Pripreme su bile duge, a Selma šalje jasnu poruku mladim sportistima – da uspjeh ne dolazi preko noći, već da je potreban rad u kontinuitetu.

“U suštini mi se spremamo tokom cijele godine kroz redovne i intenzivne treninge. Fokusirala sam se na sve – tehniku, snagu, kondiciju i mentalnu pripremu. U ovom sportu nije dovoljno biti samo fizički spreman, već i smiren i koncentrisan, pa sam radila i na tome. Svaki trening mi je bio prilika da ispravim greške i napredujem. Sport me je naučio disciplini i strpljenju – da rezultati ne dolaze preko noći”.

Ispričala je i kako izgleda jedan trening u sportu kojim se bavi.

“Moj tipičan dan na treningu počinje zagrijavanjem i pripremom tijela za rad. Džiu-džica obuhvata tri dijela, džudo, karate i ne wazu. Obično jedan dan radimo džudo, drugi karate, a treći ne wazu. Jedan od treninga obično je posvećen sparinzima, gdje cijeli trening radimo borbe i svako uvježbava svoju specijalku. Nakon toga slijede kombinovani treninzi, gdje spajamo sva tri dijela i prolazimo kroz različite tehnike i situacije koje se mogu desiti u borbi. Na kraju svakog treninga obično radimo kondicioni dio i istezanje. Pored toga, posvećujem vrijeme oporavku i pravilnoj ishrani.”

Selma se pet godina bavi džiu-džicom, a sve je krenulo po malo slučajno.

“Sve je počelo sasvim neočekivano – državno takmičenje u džiu-džici se tada održavalo na Policijskoj akademiji u Danilovgradu, a ja sam baš u tom periodu pohađala Policijsku akademiju. Jedan od profesora me je pitao da izađem na takmičenje i borim se. Prihvatila sam ponudu, i to se pokazalo kao odlična odluka – bila je to ljubav na prvi pogled. Od tada sam u ovom sportu i ne mogu da zamislim svoj život bez njega. Još od malih nogu privlačili su me borilački sportovi, pa sam tako sa pet godina počela da treniram džudo. Oduvijek sam voljela sportove u kojima sama odlučujem o svom uspjehu – gdje sve zavisi od mog truda, volje i zalaganja. Upravo zbog toga volim pojedinačne sportove, jer u njima znaš da svaki rezultat dolazi isključivo kao plod tvog rada.”

Prije džiu-džice okušala se u džudou. To je na neki način bila priprema za sport kojim se sada bavi na visokom nivou.

“Trenirala sam džudo od pete godine do prošle i smatram da mi je to bila odlična podloga koja mi je dosta olakšala prelazak na džiu-džicu. Najveća razlika između džudoa i džiu-džice je u tome što džiu-džica obuhvata širi spektar tehnika.Osim bacanja, koje je glavni dio džudoa, u džiu-džici se puno više radi i na parteru, gušenjima, polugama i udarcima. To je kombinacija više borilačkih vještina, što je čini veoma kompletnom i dinamičnom. Zbog toga mi je džiu-džica posebno zanimljiva – uvijek ima nešto novo da se nauči.”

Uoči izlaska na tatami nije dovoljno biti samo fizički spreman.

“Mentalna priprema je jednako važna kao i fizička. Trudim se da ostanem smirena, da vizualizujem borbe i fokusiram se na svoj plan, ne na protivnika. Vjerujem u proces i u svoj rad.”

Pred važna takmičenja pokušava da bude potpuno koncentrisana, a pomoć dobija i od trenera Dejana Vukčevića.

“Imam male rutine koje mi pomažu da se fokusiram — par dana prije meča volim da čitam knjigu i da korišćenje telefona smanjim na minimum. To mi pomaže da uđem u pravi mentalni ritam i da sve drugo isključim. Jedan od mojih rituala je i razgovor sa trenerom Dejanom Vukčevićem. Volim njegove savjete jer on najbolje poznaje moje sposobnosti i zna šta mi treba da se osjećam spremno i samouvjereno”.

Kada razmišlja o budućnosti, Selma nema dilemu.

“Vidim sebe i dalje u sportu – na tatamiju, takmičeći se koliko mogu. Što se džudoa tiče nastavljam sudijsku karijeru, tada već nadam se i kao IJF sudija. Želim da ostanem dio borilačke zajednice i da svojim iskustvom pomognem mlađima. Sport mi je dao mnogo, i voljela bih da to znanje prenesem dalje.”

Poslije bronze na Svjetskom prvenstvu, slijede pripreme za šampionat Starog kontinenta. Motiva i ambicija neće nedostajati.

“Odmah sam počela sa treninzima snage i kondicije, jer me već na početku godine očekuje Evropsko prvenstvo. Planiram da nastavim sa intenzivnim treninzima, radim na tehnici, sparinzima i taktičkoj pripremi, kako bih bila potpuno spremna i dala maksimum na takmičenju.”

Osim uspješne sportske karijere, Selma Ličina radi u policiji. Priznaje da nije uvijek lako uskladiti obaveze.

“Balansiranje sporta i posla u policiji zna biti izazovno, ali sve je pitanje dobre organizacije i discipline. Poslije dnevne smjene odmah idem na trening, nemam vremena ni do kuće da odem, a kada sam noćna smjena i ne mogu da odem na trening, organizujem se da ujutru odradim trening snage ili trčanja. Sport mi pomaže da ostanem motivisana i mentalno snažna, a posao u policiji me uči disciplini i odgovornosti – zajedno se nadopunjuju. Trenutno sam na drugoj godini master studija, smjer Krivičnopravosudni, i u procesu sam pisanja master rada, pa sam sa te strane oslobođena dodatnog učenja, što mi olakšava u dnevnoj organizaciji. Dobra organizacija je za mene ključna jer mi omogućava da uskladim treninge, posao i studije, i da sve obaveze obavljam na najbolji mogući način.”

Mladim takmičarima u džiu-džici poslala je i poruku na šta da se koncentrišu, kako bi ostvarivali dobre rezultate.

“Smatram da je za uspjeh u džiu-džici najvažnija kombinacija rada i mentalne snage. Talenat može pomoći na početku, ali konstantan trud, disciplina i fokus su ono što pravi razliku. Takođe, sposobnost da se nosiš sa pritiskom, da ostaneš koncentrisan i učiš iz svake borbe, često odlučuje ko će napredovati i postići vrhunske rezultate.”

Nemoguće je uvijek pobjeđivati. Međutim, nekada poraz predstavlja važnu lekciju za budućnost.

“Poraze prihvatam kao priliku za učenje i napredak. Nakon svakog poraza analiziram svoje greške, radim na slabostima i trudim se da izvučem pozitivno iz situacije. Svaki poraz može da bude korak bliže uspjehu ako iz njega naučiš nešto novo. Poraz za mene nije kraj, već motivacija da budem bolja i da napredujem”, istakla je Selma Ličina.