Od ulica u naselju do podizanja trofeja na domaćoj sceni, Katarina Čađenović jedan je od simbola nove generacije crnogorskih fudbalerki – obrazovanih, svjesnih sebe i duboko posvećenih razvoju ženskog fudbala.
Tako našu mladu fudbalerku najavljuje specijalizovani portal womengool.com.
Katarina Čađenović trenutno blista u dresu SFK Sarajeva, gdje tehnički kvalitet spaja sa liderskim osobinama i snažnim osjećajem odgovornosti
Ko je Katarina Čađenović? Kako je počela tvoja fudbalska priča?
„Djevojčica sam koja se jako rano zaljubila u fudbal, a da tada nisam ni slutila koliko će mi taj sport oblikovati život. Počela sam sa šest godina, igrajući fudbal na ulicama svog naselja, vođena isključivo radošću i radoznalošću. Ono što je u početku bila dječja igra, vremenom je preraslo u veliku ljubav i jasan životni put.“
Ženski fudbal u Crnoj Gori u tri riječi?
„Rastući, potcijenjen i uporan. Kada sam ja počinjala, ženski fudbal je bio gotovo nevidljiv – mnogi nisu ni znali da postoji. Danas se nivo iz godine u godinu podiže, i ponosna sam što vidim da sport koji volim ide naprijed.“
Prvi put u dresu reprezentacije – šta ti je prolazilo kroz glavu prije izlaska na teren?
„To je bio trenutak ostvarenja dječjeg sna. Osjećala sam ogroman ponos, zahvalnost i odgovornost u isto vrijeme. Znala sam da se za taj dres ne igra samo nogama, već i srcem.“
Ako bi mogla da postaviš jedno pravilo koje bi inspirisalo djevojčice u Crnoj Gori da igraju fudbal – koje bi to bilo?
„Nikada ne dozvolite nikome da vam sruši snove. Ako dovoljno snažno vjerujete i spremne ste na odricanja – ništa nije nemoguće. Fudbal nagrađuje strpljive, disciplinovane i one koji ostaju vjerni svojim ciljevima.“
U dresu SFK Sarajeva ostvarila si velike rezultate, uključujući evropski uspjeh i eliminaciju Fomgeta. Kako danas gledaš na taj period?
„Polusezona u Sarajevu bila je izuzetno emotivna i značajna za mene. Nijesmo samo pobjeđivale utakmice – zajedno smo ispisale novu stranicu klupske istorije, kroz timski rad, povjerenje i zajedničku vjeru. Eliminacija ekipe kakva je Fomget pokazala je da Sarajevo pripada krugu klubova koji mogu da se takmiče na visokom evropskom nivou.“
Kao vezna igračica upisala si 5 golova i 8 asistencija u polusezoni – više voliš da postižeš golove ili da asistiraš?
„Asistencije su veliki dio mog identiteta kao igračice, jer moja uloga je da povezujem igru i stvaram šanse. Ipak, gol je poseban osjećaj – trenutak kada se sve poklopi. Ako moram da biram, rekla bih golovi, ali samo zato što su oni završna nagrada kolektivnog rada.“
Da li si ikada zažalila što si u karijeri rekla „da“ umjesto „ne“?
„Ne, jer je svaka odluka bila vođena onim što sam smatrala najboljim za svoj razvoj. Uvijek sam slušala sebe i svoj unutrašnji kompas. U profesionalnom fudbalu nema vremena za kajanje – samo za učenje i kretanje naprijed.“
Šta bi poručila mlađoj verziji sebe, ali i djevojčicama koje danas počinju?
„Sebi bih rekla da budem strpljiva i da vjerujem procesu, čak i kada put izgleda težak. Rad i želja se na kraju uvijek isplate. Djevojčicama danas poručujem isto – disciplina i vjera su temelj svakog uspjeha.“
Kada jednog dana završiš karijeru – kako bi voljela da te pamte u ženskom fudbalu?
„Kao igračicu koja je uvijek ostavljala srce na terenu. Kao nekoga ko je poštovao dres koji nosi i davao maksimum u svakoj utakmici. To je, po mom mišljenju, najveće nasljeđe koje jedan sportista može da ostavi.“
Šta je jednostavna stvar van fudbala koja te uvijek nasmije?
„Vrijeme provedeno sa ljudima koje volim, posebno sa porodicom. Ti trenuci mi donose mir i sreću, pomažu mi da se opustim i napunim energiju. Daju mi emocionalnu ravnotežu da nastavim dalje.“
Poruka za narednu generaciju fudbalerki?
„Sanjajte veliko, nikada ne odustajte od sebe i uvijek dajte posljednji atom snage. Put neće uvijek biti lak, ali će da vrijedi. Ako ostanete vjerne sebi i svojoj strasti, fudbal će vam vratiti više nego što možete da zamislite.“
Ovo morate vidjeti
