Bojana Popović se odavno stekla status rukometne legende – jedna od najboljih igračica svih vremena.
U ulozi trenera – još se možda i dokazuje, ali ne drugima, već kako ističe, samo sebi – iako je kao selektorka Crne Gore osvojila evropsku bronzu, a lavice vodila do Olimpijskih igara u Tokiju.
I prošle sedmice dobila je potvrdu da radi dobre, prave stvari, tako što je sa Bukureštom proslavila plasman na fajnl-for Lige šampiona – prvi za najbolji rumunski tim poslije punih osam godina.
Bukurešt je do završnice došao u velikom stilu, dominantnom pobjedom nad danskim Esbjergom u revanšu četvrtfinala, a Bojana dobila ovacije navijača, te novi nadimak – mađioničarka, kako ju je nakon utakmice nazvala Đurđina Jauković.
“Poštujem publiku i poštujem ljude koji me cijene i koji na taj način žele da mi se zahvale, ali nisam neko ko je euforičan i koji od toga živi. Znam da me sjutra čekaju nove obaveze. Takva sam bila i kao igračica, znam da u sportu moraš konstantno da se dokazuješ, ali puno znače neke riječi – pogotovo kad vam igračice na taj način kažu da vas poštuju i cijene, kao što je Đina uradila. Srećna sam da to čujem, ali nisam neko ko od toga živi”, kazala je Bojana za TV Vijesti.
“To je jedino ispravno. Biće ovakvih i onakvih dana u sportu, jedan dan te vole, drugi dan te ne vole. Ja sam to sve i proživjela i više nemam tu vrstu ni stresa, ni nekog opterećenja. Niti se previše ponesem, niti previše patim za nečim”.
Bukurešt je dugo čekao ovaj uspjeh, ali ambicije sada nisu ispunjene. Želi se makar korak dalje.
“Sva ta euforija je vrlo brzo spasnula, krenuli smo u pripreme za ono što slijedi. Dug je put do fajnl-fora, ali definitivno smo vrlo brzo izašli iz euforije i okrenuli se onome što je stvarno realno i što mi stvarno želimo. Ovo je samo jedan korak, koji je bio veoma velik za klub, jer se čekao dugo godina, ali prava stvar tek dolazi”.
Na fajnl-foru u polufinalu je rival francuski Mec. Želja je bila da se izbjegne domaćin Đer, koji osim izuzetnog kvaliteta ima i ogromnu podršku navijača u Budimpešti.
“Dobra stvar je i to što ćemo igrati prvu utakmicu u tri sata, tako da ćemo biti potpuno fokusirani na to. Obično kad igraš drugu utakmica, u glavi vam je ona prva. Kako je završena, kako je neko igrao, igračice se opterete na neki način. Na kraju krajeva i duži je oporovak za ono što slijedi, iskreno se nadam, za finale dan kasnije. Ali, Mec je odlična ekipa, nevjerovatno brzo igraju i glavno će biti da spriječimo njihovu brzu igru i njihova krila”.
Uspjeh sa Bukureštom velika je satisfakcija i za Bojanu. Ne krije da je žečjela da dokaže da ekipi koja ima evropski kvalitet može da donese i kvalitet više.
“Naravno da sam zadovoljna i srećna jer neke stvari koje sam znala da mogu da budu i kvalitetne i da daju dobre rezultate, sada se pokazuju. Više nisam opterećena šta drugi misle i kako misle, tako da sam samo sebi dokazivala neke stvari. Ovaj rezultat za mene nije iznenađenje. Nisam sumnjala u neke stvari koje radim, već sam u posljednjih 5-6 mjeseci samoj sebi mogla da dokažem da sve ono što sam i znala i mislila da radim na pravi način to zaista i radim”, kazala je Bojana Popović.
“Zadovoljna sam i presrećena sam zbog toga, ali nisam neko ko diže sebe i svoj rad u nebesa. Više volim da naglasim da su igračice sve to dobro propratile i bile profesionalne i kvalitetne u svemu što rade svih ovih mjeseci. One su te koje su sve ovo iznijele mentalno veoma dobro. Mi smo im pomogli da im pokažemo put kako se to radi, a neko ko ima igrački kvalitet može i da iznese neke moje zahtjeve”.
Takvu mogućnost realno nije imala u Budućnosti, ali period u podgoričkom klubu donio je neke druge rezultate.
“Radila sam i ranije stvari koje radim i ovdje, davala sebe maksimalno, s tim da možda u tom momentu ekipa nije bila igračkih kvaliteta da može da pravi ovakve rezultate. Ali, radile su se neke druge stvari, stasavale su neke nove mlade igračice, napredovale…”.
Bukurešt je minulih godina dominirao na domaćoj ceni, a upravo je ove sezone, i to neposredno pred nokaut fazu Lige šampiona, doživio dva poraza. Jedan ga je ostavio bez trofeja u kupu, drugi od Glorije, vjerovatno i bez titule. Upravo su međutim ta dva poraza podigla ekipu, ističe Bojana Popović.
Sličan primjer imala je davno dok igrala u danskom Slagelseu. Tada je Anja Andersen praktično namjerno ispustila domaću titulu da bi osvojila evropsku.
“Postoje situacije kada se ekipa malo isprazni i ponestane gladi i motivacije. Ti porazi su doveli do toga da se igračice dignu na veći nivo, da dobiju motiv i unutrašnju energiju, želju da nešto dokažu. Gladne su ušle u mečeve sa Esbjergom. Ponosna sam kako su mentalno sve to iznijele, jer nije bilo jednostavno, a one su uspjele da se izdignu i još bolje igraju poslije svega toga. Ja sam navikla da gledam malo dalje”.
Trenutno nema razloga da se gleda mnogo u budućnost. Sve je u Bukureštu izuzetno, Bojana uživa se porodicom, uživa u životu koji je mnogo lakši i ljepši uz pobjede na sportskom terenu.
“Bukurešt je lijep, diva grad, pun parkova i zelenila, tako da svaki slobodan moment koristimo da budemo što više napolju i da budemo zajedno. Pokušavamo da i istražimo Bukurešt i da ga upoznamo što bolje. To je Balkan, Bukurešt je kao da smo u Podgorici, sličan je život ovdje. Ljudi uživaju u vremenu, u prirodi, u suncu, u kafićima, u dobroj hrani”.
Završni turnir Lige šampiona igra se 6. i 7. juna u Budimpešti.
Ovo morate vidjeti
