Anđela Tošković je odavno prepoznata kao jedna od najdarovitijih crnogorskih fudbalerki.
Djevojka velikog talenta sa 15 godina je debitovala na velikoj sceni, a njen blistavi put usporile su dvije teške, najteže sportske povrede.
Dva puta je kidala ligamente koljena, dvije operacije i dugi oporavci, ali karakterom i pozitivnom energijom uspjela je da ustane, vrati se fudbalu, i nakon druge pauze ponovo obukla dres Crne Gore, prošlog mjeseca u prijateljskim mečevima protiv Sjeverne Makedonije.
“U tom periodu porodica mi je najviše pomogla”, kazala je 20-godišnja Anđela za Lobsport.
“Prva povreda desila se sa nepunih 18 godina. U tom momentu nisam bila svjesna težine, bila sam baš mlada i bilo je veoma teško. Oduvijek sam znala šta želim i shvatila da me čeka veliki rad, odnosno da moram da se posvetim svom tijelu. To iziskuje i vrijeme. Poslije prve povrede osjećala sam se super, vratila sam se i prešla u Crvenu zvezdu. Tamo su mi dodatno pomogli da se vratim na teren. Poslije nekoliko mjeseci desila se i druga povreda. A, baš sam se u tom periodu osjećala mnogo dobro. Drugu povredu sam još teže podnijela jer sam dobro otvorila sezonu i u 94. minutu desi se peh. Baš je bilo teško. Znala sam da me čeka put kojim sam prošla. Nadam se da je sve to iza mene i da će sve biti bolje”.
Fudbalerka Crvene zvede nije imala ni 16 godina kada je postigla prvi gol za seniorski nacionalni tim. Prije godinu i po, njen brat Balša upisao je pogodak za mladu U 21 reprezentaciju u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo protiv Jermenije u Jerevanu. Tako su Anđela i Balša postali prvi brat i sestra koji su postigli golove za reprezentaciju – a to je podatak za ponos.
“Prvi gol sam postigla u prvoj utakmici za A selekciju – prijateljskoj protiv Bosne i Hercegovine. To je trenutak koji ću pamititi za čitav život. Svaki gol koji postignem u dresu reprezentacije nejverovatan je osjećaj, a možete misliti tada, u tom periodu. Kad je Balša dao gol i kad se pojavila ta informacija da smo prvi brat i sestra strijelci, osjećali smo se jako lijepo. Srećna sam zbog porodice, zbog svih ljudi koji su uz nas od malena, prate nas i podržavaju. Drago mi je zbog toga. Nadam se da ćemo nastaviti”.
Nakon pauze i oporavka, Anđela je ponovo u našem nacionalnom timu.
“Mnogo sam srećna što sam tu. Godinu dana nijesam bila sa njima. Kad sam sa reprezentacijom, osjećam se prelijepo, kao kod kuće. Zahvaljujem se selektoru koji je imao razumijevanja za moje stanje”.
Anđela je otkrila i da je vjerna navijačica naše rukometne selekcije.
“Pratim rukomet, pogotovo našu žensku reprezentaciju. Uživam gledajući lavice”.
