Sa samo 17 godina, Anđela Tošković već ima 14 nastupa u najboljoj selekciji Crne Gore.
Upisala je i dva gola, pogodila u jednoj od tri pobjede „crvenih“ u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
I da brojke nisu takve kakve su, njen talenat je jasno uočljiv pri svakom dodiru sa loptom.
Na pitanje da li se osjeća kao najveća nada našeg ženskog fudbala, mlada Podgoričanka je skromna.
„Ne bih da pričam o sebi, lijepo je čuti komplimente, neka drugi procjene koliko imam talenta. Na meni je da radim, usavršavam se, treniram i da vjerujem u sebe“, kazala je Anđela.
Fudbal je počela da trenira uz brata, koji je godinu stariji, a veliki potencijal pokazala igrajući za Budućnost.
Prošlog ljeta je, zbog gašenja ženske „sekcije“ našeg najvećeg kluba, prešla u Breznicu, u redove „dežurnog“ šampiona…
„Bilo mi je teško kada je Budućnost ugašena, morala sam da odlučim gdje ću da nastavim. Dolazak u Breznicu je novi korak u karijeri, to je i moj prvi odlazak od kuće. Sve je, međutim, lakše, jer su me svi u Pljevljima sjajno prihvatili i podržali. Mnogo mi je lijepo u Breznici“, ističe Anđela.
Breznica je prvi korak naprijed, naredni bi trebalo da bude inostranstvo.
„Imam 17 godina, rano je za to, ali vjerujem da ću brzo preskočiti još jednu stepenicu i nastaviti karijeru u nekoj jačoj ligi“.
Iako joj je idol Leo Mesi, ikona Barselone na „privremenom radu“ u PSŽ-u, Anđelin krajnji cilj u klupskoj karijeri je odlazak u Francusku.
„Lion je moja želja. Volim Barselonu zbog Mesija, ali francuska liga je najjača. Voljela bih da se oprobam u njoj“.
U ostvarivanju krajnjeg cilja i stvaranja uspješne karijeri, Anđelina odskočna daska može da bude reprezentacija.
Najmlađa je članica tima, koji je ostvario prvu, pa zatim još dvije pobjede u kvalifikacijama za veliko takmičenje. Sa tri trijumfa iz šest kola, Crna Gora zauzima treće mjesto u grupi, iza velikih favorita i velesila Danske i Rusije.
„Poslije dugo vremena smo pokazale šta znamo i koliko možemo, konačno je naš kvalitet dao i rezultate. Živjele smo za te dane. Vjerujem da ćemo nastaviti u tom ritmu“, kaže Anđela, koja je postigla gol u jednoj od tri pobjede, nad Azerbejdžanom u Podgorici 2:0.
„Mnogo mi znači taj gol, to je trenutak koji neću zaboraviti. Znači mi i kao novi motiv, a zaista se trudim da budem bolja iz dana u dan. Pored treninga u klubu i nacionalnom timu, treniram i individualno. Želim da uspijem, znam da se do uspjeha dolazi napornim radom“, kaže Anđela.
Na tom putu pomažu joj saigračice iz nacionalnog tima, djevojke koje igraju u inostranstvu.
„Uvijek me podržavaju, kad god ne ide dobro tu su da mi daju podršku. To mi mnogo znači, svaki njihov savjet mi je važan. Tu su Slađa Bulatović kao prava kapitenka, Misa Kuč, koja dugo igra na velikoj sceni, ali ne mogu da odvojim nijednu, jer su sjajne djevojke, uvijek tu za nas mlađe“, zaključila je Anđela.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija
