Fudbalerke Sarajeva dominantno su osvojile titulu u ligi Bosne i Hercegovine, a crnogorska fudbalerka Armisa Kuč, nekada članica Saragose i Malage, pogađala je u ritmu Roberta Levandovskog u Bajernu, doduše na gotovo dvostruko manje mečeva – sezonu je, naime, okončala sa 45 golova na 21 utakmici.
Ovo je peti put da završava šampionat BiH kao najbolji strijelac (igrala je baš pet sezona), u nekoliko navrata bila je i najbolja igračica lige – kad god se dodjeljivala ta nagrada, pravi je predvodnik „bordo“ tima koji se zvanično zove SFK2000.
– Igarala sam tri godine za Sarajevo prije nego što sam otišla u Švedsku. Bila sam potom u Španiji, a nakon prekida sezone zbog korone opet sam se vratila u Sarajevo i nastavila tamo gdje sam stala prije odlaska. Prija mi očigledno, za pet sezona postigla sam preko 200 golova, oborila sve moguće rekorde i ponosna sam na sve to – kaže 29-godišnja Armisa Kuč u razgovoru za „Sportfem“.
Fudbal joj je, kako kaže, pružio sve u životu, a na zelenom terenu je i iskristalisala pravo „zanimanje“ – golgeterka. Lakoća kojom pogađa protivničke mreže imponuje, njene brojke su impresivne…
– Obožavala sam, i sad obožavam da gledam Zlatana Ibrahimovića kako igra. Njegove reakcije pred golom, njegovo majstorstvo, udarci – to je ono što prosto upijam i želim da „iskopiram“, iako to naravno nije uvijek moguće.
Počela je u rodnim Rožajama, gdje prije deceniju i po gotovo da i nije bilo ženskog fudbala. Priča je već poznata – igrala i je i trenirala sa muškarcima, u mlađim kategorijama Ibra.
– Trener Raif Šutković me je vidio kako ispred zgrade igram sa muškarcima i zvao me da dođem ne trening. Tako je počelo, trenirala sam sa njima, imala sam najbolje moguće uslove zahvaljujući Raifu i Balju Šutkoviću. Igrala sam i neke utakmice sa kadetima Ibra, doduše prijateljske jer u zvaničnim mečevima nisam mogla da nastupim – uz osmjeh priča popularna Misa.
Odlazak u Nikšić, na Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, popularni „Dif“, još dok je imala 17 godina, prelomni je trenutak njene karijere.
Pristupila je Ekonomistu, u tom periodu najboljem crnogorskom ženskom fudbalskom klubu, tih godina je i zvanično krenula ženska liga…
– U Ekonomistu sam provela tri prelijepe godine, vjerovatno i ključne kada je moj fudbalski razvoj u pitanju. Tu sam stasala, postala igračica kakva sam otprilike i sad, tih godina sam postala i svjesna da bi fudbal mogao da bude moje zanimanje. Nastavila sam da igram i na poligonu, sa muškarcima, svi su mi govorili da sam jako talentovana.
Misa je, naravno, odmah obukla dres crnogorske reprezentacije. Iako nije bilo dobrih rezultata, nastupi u nacionalnoj selekciji su joj pomogli da ostvari prvi inostrani angažman.
– Selektorka BiH bila je ujedno i trener Sarajeva, vidjela me je na jednom meču između Crne Gore i BiH i dobila sam poziv. Prihvatila sam i otišla u Sarajevo – bila je to stepenica više u mojoj karijeri – nastavlja Armisa Kuč.
Stepenica više, ali i odskočna daska – nakon tri sezone u Sarajevu, oko stotinu postignutih golova, uslijedio je poziv iz jedne od najjačih liga u Evropu – švedske „Damalsvenksan“.
– Igrale smo u kvalifikacijama za Ligu šampiona protiv ekipe iz Švedske, čak smo ih i eliminisale, a ja sam dobila ponudu ekipe Kvarsvedens. Prihvatila sam i otišla sam u Sakndinaviju.
Promjena je bila ogromna…
– Dobro sam se pripremila fizički, ali mi je uprkos tome bilo preteško. Fizički nevjerovatno zahtjevna liga, trebalo je sve to izdržati. Osim toga, bila je to možda i najjača liga u Evropi, u njoj su igrale legendarna Brazilka Marta, pa holanđanka Like Martens, u to vrijeme najbolje igračice na svijetu. Iako sam igrala stalno, mislim da sam tamo otišla prerano, trebala mi je jedna međustepenica, a ja sam je preskočila – priznaje Armisa Kuč.
Nakon završene sezone, nije željela da se vraća u Švedsku…
– Nije mi odgovaralo ni vrijeme, mnogo je bilo hladno, treninzi u šest sati popodne, dolazila sam blijeda kući. Rekla sam sebi – idem u Španiju, iako nije bilo ni naznaka da bi to mogla da bude moja naredna destinacija. Na znam zašto, ali ja sam željela tamo i čekala sam gotovo do posljednjeg dana prelaznog roka.
Stigla je i preporuka dobre drugarice – poznate makedonske fudbalerke Nataše Andorove, koja je igrala za Levante, Pari Sen Žermen.
Misa je dobila interesantan poziv – pravac Saragosa.
– Bilo je to ono baš što sam željela. Stigla sam u ligu koja mi je odgovarala, okruženju koje mi je prijalo i odigrala sam odličnu sezonu, imala sam ponude pet-šest klubova.
Ostala je u Španiji, ali je otišla još južnije, još toplije – u Malagu.
– Taj prelazak je bila greška, poslušala sam neke savjete, a nisam znala da je trener doveo 15 igračica. Ipak, igrala sam dovoljno, ili počinjala, ili ulazila sa klupe, davala sam golove…
I tako sve do početka pandemije koronavirusa prošle godine.
– Malo sam se bila i zasitila, tri godine u inostranstvu, uželjela se kuće. A Sarajevo je moja druga kuća i vratila sam se, u periodu kada je vladala velika neizvjesnost šta će biti sa fudbalom kada je buknuo koronavirus.
U ekipi SFK200 osvojila je još dvije titule, nadavala se golova, napunila baterije, i „nabildovala“ samopouzdanje. Spremna je za nove izazove u inostranstvu…
– Imam 29 godina, na nekom sam igračkom vrhuncu i mislim da je vrijeme da idem dalje. Vidjećemo šta donosi ljeto, osjećam da sam opet spremna za neku jaku evropsku ligu.
Za reprezentaciju Crne Gore odigrala je bukvalno svaki meč
Prije otprilike deceniju, krnenula je i ženska crnogorska fudbalska reprezentativna priča, a Armisa Kuč može da se pohvaili podatkom za Riplija – odigrala je bukvalno svaku utakmicu u nacionalnom timu!
– Nisam preskočila niti jednu – kaže uz osmjeh.
– Slađana Bulatović i ja smo jedine koje igramo sada, a bile smo u reprezentaciji od početka. Ona je preskočila neki meč zbog kartona, ja sam imala sreću da izbjegnem povrede i suspenzije i imam oko 55 nastupa.
Isto koliko i reprezentacija Crne Gore…
– Obožavam kada igram za reprezentaciju, osjećaj je ljepši nego u bilo kojem klubu – ističe Misa.
Na jesen kreću kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, a svaki postignut gol, svaki osvojen bod, značajan je za Crnu Goru.
– Nije lako igrati protiv reprezentacija koje crpe bazu iz nekoliko hiljada igračica, kod nas ih ima možda samo oko 200 i otuda ta razlika. Svaki meč, međutim, igramo srcem, dajemo sve što možemo, a nadam se da će biti i boljih rezultata.
Prvi mečevi su – protiv Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj je Armisa Kuč legenda ženskog fudbala.
– Ne vidim da je Bosna bolja od nas – poručuje optimistički.
