Dankinja Line Haugsted, rukometašica Đera, bila je svojevremeno najalentovaniji lijevi bek svijeta (2012. godine je, recimo, osvojila juniorsko svjesko prvenstvo, koje je održano u Crnoj Gori), ali nije do kraja iskazala potencijal koji je imala.
U razgovoru za danski “Jilands-Posten”, otkrila je da je tokom karijere imala mnogo problema, koji se mogu podvesti po mentalne – osjećala se krivom i smatrala je da će se udebljati ako ne vježba, često je preskakala obroke i umjesto njih prisiljavala sebe da “spali” makar još hiljadu kalorija dnevno, pored treninga.
Kazala je da u danima kada je raspoložena vidi sebe kao snažnu, izdržljivu, dobro obučenu sportistkinju kada se pogleda u ogledalo, ali u danima kada se osjeća loše vidi ženu sa debelim butinama i stomakom.
“Ne tako davno razgovarala sam sa jednom mladom igračicom koja se mučila u svijetu elitnog sporta i taj razgovor mi je ponovo pokazao da se mnogi mladi ljudi bore da budu svoji. Mnogi se osjećaju neadekvatnim za najveću scenu. I ako se osjećaš tako, ako sumnjaš, teško je stići daleko“, rekla je Haugsted, koja sada ima 28 godina.
Haugsted je stalno željela da bude bolja, kao tinejdžerka je važila za jednog od najvećih talenata, na primjer postigla je 19 golova na jednoj utakmici.
„Uvijek sam željela da budem najbolja u svemu. Kao i mnogi drugi tinejdžeri, bilo je dana kada sam se osjećala da ne pripadam tamo gdje jesam jer nisam dovoljno dobra. Ali sve je proizašlo iz činjenice da sam željela da budem najbolja u rukometu, ali jednostavno nisam mogla da nađem put do tog cilja“, rekla je igračica Đera, napominjući da se na kraju izgubila u velikom lavirintu, jer je sopstvene ambicije, zdravstvene preporuke, testove i zahtjve postavila kao teret.
Na Haugsted, koja se neprestano takmičila sa samom sobom, posebno su negativno uticale razne aplikacije, jer je svakodnevno željela da dostigne određene rezultate i ispunjava određene ciljeve kako bi zadovoljila svoju unutrašnju potrebu, inače bi osjećala kajanje.
Ako, priča Line, nije dostigla 20 minuta u zoni najvećeg otkucaja srca tokom dvočasovnog rukometnog treninga, sjela bi na bicikl da bi postigla svoje ciljeve, ali je takođe često radila treninge snage, a ponekad i 200 čučnjeva dnevno.
Međutim, nije joj koristio dodatni rad, ne toliko zbog toga što je jedva mogla da hoda sa ionako preopterećenom desnom nogom, jer je pored treninga sebi zadala da napravi i deset hiljada koraka dnevno, a ipak se nije osjećala iscrpljeno, iako su njenom tijelu bili potrebni odmor i liječenje.
Misli i život diktirao joj je pulsmetar, svakodnevno je mjerila težinu, a ako bi se ugojila, trenirala je još jače ili jela još manje, zbog čega je stalno imala povrede, koje su ometale njen razvoj, i zbog toga je postala neuravnotežena.
„Nikad mi nije rečeno da sam prevelika ili teška. Ali sam se tako osjećala mnogo puta. Međutim, moji treneri su često ukazivali da imam dobre gene, da mogu da dobijem mišiće i postanem eksplozivna. Postala sam zavisnica od treninga, imala sam dug period kada nisam mogla da podnesem pomisao na slobodan dan, jer bih se ugojila“, rekla je Haugsted.
Uoči Evropskog prvenstva 2018. u Francuskoj treneri danske selekcije su primijetili da Haugsted stalno gubi na težini i da se konstantno bori sa lakšim povredama, pa ne može da ima sigurno mjesto u nacionalnom timu.
„Bio je to važan trenutak. Palo mi je na pamet da život na ovaj način me neće učiniti boljom rukometašicom, i da ovaj put nije vodio do mojih snova. Naprotiv“, naglasila je Haugsted, kojoj su pomogli trener, nutricionista i sportski psiholog.
Zahvaljujući njima, promijenila je način razmišljanja i planove treninga, promijenila je i navike.
“Naučila sam lekciju. Poslije mnogo godina, shvatila sam da ako želim tanke butine, ili ću da stavim noge u gips na dva mjeseca ili ću da prestanem da igram rukomet. Naravno, i dalje dobijam lude ideje o treningu i ishrani. i dalje se osjećam kao da sam previše teška – posebno kada igram loše. Onda ponekad toliko želim da trčim, da uništim traku za trčanje. Treba mi nešto dodatno. Ali više se ne ponašam u skladu sa svojim mislima“, kazala je Dankinja.
„Morate biti malo ludi da biste došli do tog nivoa. Morate ‘silovati’ sebe, svoje tijelo i svoj um. Mi se žrtvujemo, a nagrade nisu uvijek odgovarajuće. Kajem se za nešo šta sam radila, ali da nije bilo grešaka, ne bih sada bila ovako iskrena“, zaključila je Haugested, koja je svoju priču ispričala i saigračima, prijateljima i porodici, jer želi da drugi uče od nje.
