Ženska rukometna reprezentacija Crne Gore nije došla do završnice Evropskog prvenstva, nije uspjela da se iz Debrecina preseli u Beč – da se bori za medalju ili za peto mjesto na šampionatu.
Nije uspjela, ali je pokazala da pripada eliti, da je zadržala pozicije u vrhu, da je ostala selekcija protiv koje ni najjače sile ne vole da igraju, svjesne da ih čeka ratnički tim, pun opasnosti i kvaliteta.
I jedna igračica na terenu koja je minulih desetak dana pokazala da je klasa, da je jedna od najboljih i da je jedinstvena.
Đurđina Jauković je posebna priča ovog EURA i posebna sportistkinja.
To je djevojka koja je odigrala nevjerovatan turnir, šest mečeva na visokom nivou i u odbrani i u napadu – i to ne bi bilo ništa neobično za igračicu, koja već desetak godina ima snažnu reputaciju na najvećoj sceni, da Đina tek nedavno nije potpuno oporavljena od teške, najteže sportske povrede.
Zapravo, pitanje je da li je i potpuno oporavljena, jer je utakmice u Debrecinu igrala sa bandažom i zaštitom na lijevoj nozi, kao pečatom da je iza nje godina oporavka od kidanja ukrštenih ligamenata koljena i komplikovane operacije.
Drugi put u karijeri 27-godišnja Nikšićanka vratila se rukometu nakon duge pauze i iste povrede, a nevjerovatno je da je sa takvom energijom i tako neustrašivo, nijednog trenutka ne štedivši sebe ni protivnice, odigrala sedam utakmica na najvećem mogućem nivou.
Njen učinak je jasno vidljiv kroz brojke – sa 47 golova je drugi strijelac prvenstva uoči završnice, prosjek joj je skoro osam po meču, držala je sa Tatjanom Brnović centralni dio odbrane i imala devet blokiranih šuteva, upisala je prosječno i dvije i po asistencije, a igrala skoro bez odmora.
Tek sada je zapravo i jasno koliko je nedostajala nacionalnom timu u martu ove godine, na kvalifikacionom turniru za odlazak na Olimpijske igre – sa njom i bez nje “lavice” nisu isti tim. Pariz bi, da je ona bila u sastavu, bio realnost.
Đina Jauković je, bez dileme, uz Tanju Brnović, liderka crnogorske selekcije. I projketovana je da bude, jer je još kao tinejdžerka bila standardna članica prvog tima i igračica čija je uloga bila izuzetno važna.
Nakon Evropskog prvenstva, jasno je da Crna Gora ima mnogo razloga da sa optimizmom gleda naprijed, jasno je da bi nova, četvrta medalja sa velikog takmičenja bila istinski podvig, ali bi iz drugog plana mogla i da iznenadi, a to je sve što se od “lavica” očekuje.
To je Đina i potencirala po završetku ove avanture, a uoči novih izazova, koji su tek u aprilu u baražu za Svjetsko prvenstvo.
“Mislim da ima još prostora za napredak i da će se to vidjeti. Lavice su se svaki put vratićale jače i bolje, tako će biti i sada”, poručila je.
Do aprila Đinu Jauković čekaju obaveze u klubu – Bukureštu, koji ima velike ambicije u Ligi šampiona.
Elitno klupsko takmičenje nastavlja se 11. januara.
