Jedna od najinspirativnijih priča u svjetskom fudbalu, pa i sportu uopšte, kompletirana je u australijskog ligi, nakon što je Rajli Foster odigrala prvu utakmicu poslije 731 dana!
Prije dvije godine, kanadska golmanka je doživjela saobraćajnu nesreću u kojoj je mogla da je pogine. Udar je bio takav da je odbačena 12 metara od automobila, imala je sedam preloma vrata i krvarenje na mozgu.
Mjesecima je nosila je čeličnu „kragnu“ hirurški pričvršćenu za lobanju i rečeno joj je da više nikada neće igrati fudbal. Ali imala je druge planove. Poslije godina napornog rada i rehabilitacije, Rajli se vratila na teren, na gol Velington Feniksa.
Kada je imala 12 godina, sanjala je da igra za Kanadu, Liverpul i na Olimpijskim igrama. Sa istom odlučnošću se borila da se oporavi od veoma ozbiljne saobraćajne nesreće u kojoj je srećom ostala živa.
„Tatina strana porodice je iz Liverpula, tako da je sve što sam znala dok sam odrastala bilo crveno“, kazala je Rajli.
„Svakog vikenda smo bili u kafiću i gledali smo mečeve. Tako da je odlazak i igranje za jedan od najboljih klubova na svijetu bio apsolutni san“, rekla je ona dok je prešla iz koledž fudbala u profesionalce, potpisujući ugovor sa “redsima”, timom za koji je cijela porodica navijala.
U periodu odmora od obaveza u timu, organizovala je putovanje sa prijateljima u Finsku. Vozač automobila u kojem se nalazila pokušao je da pretekne automobil ispred. Automobil se našao na ledu, vozač je izgubio kontrolu, vozilo se okretalo u vazduhu. Pronađeno je 400 metara od mjesta nesreće.
Kada se vozilo zaustavilo, jedan od njenih prijatelja ju je pronašao u polju u blizini.
Prevezena u lokalnu bolnicu, zbog težine njenih povreda, morala je da bude hitno prebačena u veliki medicinski centar u Helsinkiju sa teškim krvarenjem u mozgu, višestrukim prelomima, pocijepanim koljenom i bezbroj drugih oštećenja.
Otprilike 24 sata nakon sudara, shvatila je da je slomila vrat i kičmu. Njeni prijatelji, koji su takođe preživjeli nesreću, ostali su u lokalnoj bolnici, a ona je bila sama.
Nije mogla ni da kontaktira roditelje u Kanadi. Danima nije imala osjećaj u nogama, ali je nekim čudom otok po cijelom tijelu splasnuo. Cerebralno krvarenje je stabilizovano. Njena pluća, oštećena prvobitnim udarom, povratila su svoj kapacitet.
Kako su počele dvije godine oporavka, a potom i rehabilitacije, motivacija je bila visoka.
Rajli rekla da je trebalo dva puta da umre u kolima, ponovo ispred automobila, i da je mogla da umre na putu između Helsinkija i Liverpula gdje je putovala da je liječe timski ljekari.
Nestrpljivo je provodila sate, dane i nedjelje vježbajući, radeći sa fizioterapeutima i specijalistima u Liverpulu.
Ali, fizička borba je jedna stvar. Saznanje kako je preživjela stvorilo je drugačiju bitku u njenom umu.
Doživjela je posttraumatski šok tako što je iznova i iznova proživljavala udes.
Borila se protiv svega, čak i kada su “redsi” odlučili da joj ne produže ugovor, pronašla je australijsku A ligu da vrati svoj identitet fudbalerke.
