Dvije povrede prednjih ukrštenih ligamenata, obje u ranoj fazi karijere, mogle su da zaustave razvoj jedne mlade rukometašice.
Kod Nine Ramusović desilo se suprotno – svaka prepreka dodatno je učvrstila njen karakter.
Sa samo 18 godina, rukometašica Budućnosti već ima iza sebe put koji nije bio ni lak ni linearan. Nakon nastupa u Beranama i Nikšiću, kroz Pionirsku, Drugu i Prvu ligu, vrlo brzo je skrenula pažnju na sebe i izborila mjesto u prvom timu najtrofejnijeg crnogorskog kluba. Prošle sezone debitovala je u Ligi šampiona sa 17 godina, ali je početkom ove godine doživjela novu tešku povredu.
Operacija je bila neizbježna, a povratak dug.
„Povratak na teren se baš odužio, ali tako je moralo da bude. Sada sam potpuno spremna. Iza mene je težak i naporan period, koji je relativno brzo prošao uz pomoć porodice i trenera. Najvažnije je što sam ‘namjestila glavu’, isto kao i prvi put kada sam se povrijedila“, kaže Ramusović za Pobjedu.
Podrška porodice bila je ključna u trenucima kada teren nije bio opcija.
„Moje sestre, majka, tata i brat uvijek su bili uz mene. Kad god bi došli neki loši trenuci, oni su me vraćali na pravi put i dobrim raspoloženjem skretali misli na ljepše stvari“, ističe mlada rukometašica.
Period bez utakmica iskoristila je za oporavak, individualni rad i obaveze van terena.
„Treninzi i oporavak su mi bili na prvom mjestu, ali sam i učila. Dobro sam se organizovala i nijesam imala problema sa viškom slobodnog vremena“, objašnjava Nina.
U procesu povratka važnu ulogu imali su kondicioni trener Milivoje Đurđić i fizioterapeut Mitar Vujović, kao i treneri sa kojima je radila tokom Svjetskog prvenstva.
„Veliku zahvalnost dugujem trenerici Maji i treneru Zoranu, koji su tokom prvenstva radili sa mnom. Naučili su me mnogim stvarima i zaista sam prezahvalna“, naglašava Ramusović.
Na teren se vratila krajem godine, u mečevima protiv Lokomotive, a emocije su bile snažne.
„Jedva sam čekala da krenem. Ostvarila mi se najveća želja. Te emocije ne mogu da opišem – oči su mi se napunile suzama. Baš volim rukomet i sport mi daje ogromnu sreću“, priznaje Nina.
Straha od duela nije bilo.
„Nijesam razmišljala kako ću i mogu li. Znala sam da sam spremna. Ne želim sebe da opterećujem – igraću i to je jedino važno“, jasna je ona.
Iako je zbog povrede propustila Evropsko prvenstvo za juniorke i bila van konkurencije za seniorski tim na Svjetskom prvenstvu, Ramusović nije propuštala mečeve sa tribina.
„Pratila sam sve utakmice, navijala i mnogo mi je drago zbog rezultata koje su djevojke ostvarile. Gledala sam i naše mečeve i mnoge druge na SP. Uživala sam i učila“, kaže Nina.
Ako se planovi ne promijene, 10. januara biće u sastavu Budućnosti za prvi meč Lige šampiona u 2026. godini, u Rumuniji protiv Bistrice, a njeni ciljevi su jasni i ambiciozni.
„Sanjam poziv u seniorsku reprezentaciju. Naravno, želim i da sa juniorskom selekcijom ostvarim najbolji mogući plasman na Svjetskom prvenstvu“, zaključuje mlada rukometašica.
Ovo morate vidjeti
