Džiu džica je velika ljubav Lidije Caković – Medaljama želim da dam primjer svojoj djeci i mladim sportistima

Sa tri osvojene medalje, jednom srebrnom i dvije bronzane na Evropskom prvenstvu u Gelzenkirhenu, Lidija Caković nastavila je sa odličnim rezultatima na velikim takmičenjima u džiu džici.

Ljubav prema ovom sportu usađena joj je od najmlađih dana, a ni činjenica da se ostvarila kao majka troje djece, nije je udaljila od sportskih borilišta.

U razgovoru za Sportfem najprije se podsjetila početaka kada je džiu džica u pitanju.

„Džiu džicu sam počela da treniram kad sam imala pet godina. Uvijek sam bila dijete od akcije, što su prepoznali moji roditelji, koji su me i usmkerili ka ovom sportu, a ujedno i ka karateu“, ističe Lidija koja ističe da je to bila ljubav na prvi pogled:

„Ljubav,volja i ogromna želja pojavile su se od starta, kada je džiu džica u pitanju. Jednostavno sam u ovom sportu pronašla sebe. Uživam u džiu džici i drago mi je što mogu da se takmičim na najvišem nivou“.

U tandemu sa Stefanom Vukotićem gotovo da ne prođe nijedno veliko takmičenje, a da se u Crnu Goru ne vrate sa odličjima oko vrata.

„Veliki rezultati stoje iza mene u duo mix sistemu sa svojim partnerom Stefanom Vukotićem. Osvajači smo prvenstava Evrope i svijeta, uz odličja sa mnogobrojnih takmičenja. Ne smijem zaboraviti da pomenem ni sjajno treće mjesto na Svjetskim igrama u Sjedinjenim Američkim Državama, na kojima se nadmeću sportisti u neolimpijskim sportovima“.

Lidijina karijera ne trpi ni kada je zasnovala porodicu. Veliku podršku dobija od najbližih, kako bi i dalje istrajala i ostala na vrhunskom nivou u sportu koji voli.

„Karijeru nisam završila ni kada sam se ostvarila kao majka troje djece. Veliku zahvalnost dugujem suprugu i porodici koji mi pružaju neizmjernu podršku u svemu što radim.“

Nije lako biti uspješan na svim životnim poljima, ali sve je moguće kada vas vode ljubav i želja.

„Izuzetno je teško postići da budeš majka, žena i da kao sportista predstavljaš svoju državu. Ogromna su odricanja, ali trudim se da sve postignem i uradim na pravi način. Iznad svega želim da budem primjer svojoj djeci, kao i mladim budućim sportistima. Svaki roditelj je ogledalo svojoj djeci tako se i ja trudim da to uradim na pravi način.

Od džiu džice se u Crnoj Gori teško može živjeti, a Lidija ima i dodatni problema.

„Nažalost nisam zaposlena. Svjesna sam nažalost da od sporta ne mogu živjeti, ali se iskreno nadam u bliskoj budućnosti da će se neke stvari za nas promijeniti i da će svako imati sluha za sve što radimo za državu koju predstavljamo na velikim takmičenjima. Nadam se da nas ovi razlozi neće dovesti u situaciji da moramo da prestanemo da se bavimo ovim sportom“.

Sa mnogo optimizma Lidija gleda na nastavak sezone i važna iskušenja koja su pred njom.

„I dalje boriti ću se boriti, kao što me je naučio ovaj sport. Mene i mog partnera očekuje Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Grčkoj. Skupljamo bodove i za Svjetske igre koje će se održati u Kini sljedeće godine. Nadamo se da ćemo u tome uspjeti, kako bi opet prdestaviti svoju državu i grad na najbolji način na Svjetskim igrama“, zaključila je Lidija Caković.

Ovaj tekst je finansiran sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Ministarstva kulture i medija.