U vrijeme kada ženski ragbi kod nas tek počinje da “živi”, pojavila se djevojka koja talentom povezuje dva kontinenta i dvije zemlje potpuno različitih sportskih kultura – Ena Dešić, djevojka rođena i odrasla u Australiji, ali sa jakim i emotivnim vezama sa Crnom Gorom.
Nakon što je prošla kroz australijske razvojne ragbi programe, nedavno je debitovala za reprezentaciju Crne Gore, a istovremeno osvojila prestižnu nagradu, koja je samo potvrdila njen status vanserijskog potencijala.
Riječ je o najznačajnijem priznanju za mlade ragbistkinje u Kvinslendu, odakle potiču brojne profesionalne zvijezde australijskog ragbija.
A ragbi je, kaže Ena, zavoljela u porodičnom okruženju.
„Moja porodica je oduvijek strastveno pratila ragbi, pa sam od malena gledala utakmice. Moja priča je počela u osnovnoj školi, kada me nastavnik ohrabrio da odem na probne testove. Nakon što sam ih prošla, otkrila sam pravu strast za ovim sportom. Privukli su me kontakt igra i fizički dio, a znala sam da, ako budem dovoljno dobra, mogu da postanem profesionalka“, kaže Ena u razgovoru za Sportfem.
Iako je odrasla na drugom kraju svijeta, Ena nikada nije zaboravila odakle je. Njena majka je iz Bara, a zahvaljujući njoj desio se i najljepši spoj – poziv iz Crne Gore.
„Moja mama je rođena u Baru i stalno je aktivna u crnogorskim grupama na društvenim mrežama. Objavljuje postove o meni i mojim rezultatima, i tako je došla u kontakt sa Zoricom Kostić (predsjednica Ragbi saveza). U julu 2023. Zorica nam je pisala i pitala da li bih bila zainteresovana da igram za Crnu Goru na Igrama malih zemalja Evrope 2025. godine. Naravno da sam odmah željela da budem dio toga. Od tada smo u stalnom kontaktu. Dugujemo Zorici ogromnu zahvalnost, osjećam da smo stekli prijateljstvo za cijeli život.“
Djevojčica Ena na Lovćenu
Nastupila je na IMZE u Andori, gdje je nedugo zatim vodila našu selekciju do istorijskog uspjeha, plasmana u viši rang evropskog ragbija, nakon senzacionalne pobjede nad Hrvatskom u polufinalnom meču Konferencije 1.
Više od rezultata, ponosna je na to što je uopšte nosila crnogorski dres.
„Kad obučem dres Crne Gore, osjećam se nevjerovatno ponosno – na porodicu, kulturu i grad mojih roditelja. Osjećam se bliža Baru nego ikada. Ne znam da li ću ponovo imati šansu da igram za Crnu Goru, ali to iskustvo ću pamtiti cijelog života.“
Uprkos razlikama u iskustvu i infrastrukturi, Ena naglašava da je igranje za malu zemlju bez velike ragbi tradicije bilo – posebno.
„U početku je bilo malo prilagođavanja, jer su neke djevojke još učile neka pravila, ali sve su bile nevjerovatno atletski snažne. Iskoristila sam priliku da podijelim par savjeta, da im pomognem da igramo kao pravi tim. I kada se na terenu osjetila ta energija zajedništva, znala sam da se sve isplatilo.“
Ena Dešić u dresu Crne Gore na meču protiv Hrvatske; FOTO @Rugby Europe
Uživala je, kaže, u svakom momentu…
„Od prvog dana djevojke su me prihvatile kao mlađu sestru. Čuvale su me, ali su me i poštovale kao saigračicu. Ja sam govorila ‘polu-crnogorski’, one ‘polu-engleski’ – ali smo se savršeno razumjele. Nije prošao ni minut da nismo bile nasmijane. To je bila moja druga porodica.“
Za Enau, taj osjećaj zajedništva i bliskosti čini ragbi posebnim.
„To nije samo sport – to je zajednica. Timski duh koji te oblikuje, uči te disciplini i otpornosti. Ragbi me naučio da vjerujem u sebe i u druge.“
Dok je u dresu Crne Gore osjećala ponos i pripadnost, u Australiji je pokazala zbog čega o njoj govore kao o velikom talentu. Ena je, nakon impresivnih nastupa u juniorskim selekcijama tima Brizbejn Tajgers (Brisbane Tigers), proglašena za najbolju mladu igračicu prošle sezone.
„Iskreno, nisam ni znala da postoji takva nagrada. Kada su me proglasili najboljom, bila sam šokirana. Ali osjećaj je bio predivan – jer znaš da sav trud, treninzi i posvećenost nisu prošli nezapaženo.“
Za narednu sezonu potpisala je ugovor sa Gold koust Titansima (Gold Coast Titans) – i to je još jedan korak naprijed u njenoj karijeri.
„Nadam se da je to početak duge profesionalne karijere u sportu koji volim. San mi je i da jednog dana predstavljam svoju saveznu državu Queensland u takmičenju State of Origin – to je najgledanije i najemotivnije takmičenje u Australiji. A možda jednog dana da predstavljam i Australiju.“
Ena u dresu Brizbejn Tajgersa
Na pitanje kada bismo i da li bismo mogli ponovo da je vidimo u dresu crnogorskog tima, odgovara iskreno:
„Vrata su uvijek otvorena. To iskustvo je bilo nevjerovatno i ponosna sam na svaki trenutak. Ali sada sam fokusirana na razvoj karijere u Australiji i vjerujem da će se prave prilike same pojaviti.“
Iako su joj koraci već čvrsto utemeljeni u Australiji, Ena ne isključuje mogućnost evropskog poglavlja.
„Voljela bih da igram u Evropi – zbog nivoa igre, kulture i međunarodne izloženosti. Ali sada mi je prioritet da izgradim temelje kod kuće, da steknem iskustvo i ojačam kao igračica. Kada budem spremna, želim da donesem taj kvalitet i u Evropu, možda i u Crnu Goru.“
Njena i priča djevojaka koje grade ragbi-kulturu u Crnoj Gori, mogu da budu inspiracija.
„Djevojkama u Crnoj Gori koje možda žele da probaju ragbi, ali nemaju hrabrosti – kažem samo jedno: probajte. Nećete zažaliti. Prijateljstva koja ćete stvoriti, samopouzdanje koje ćete izgraditi i uspomene koje ćete ponijeti vrijede svake kapi znoja. Vjerujte u sebe – možda baš tada otkrijete koliko ste jake i sposobne.“
Ragbi kao način života
„Ragbi mi znači sve. To je ogroman dio mog života, to sam ja. Naučio me disciplini, otpornosti, timskom duhu i vjeri da svaki dan možeš biti bolji. Daje mi svrhu, motivaciju i povezuje me s ljudima koje volim.“
Ali njen život nije samo sport.
„Volim more, plažu, ples, teretanu – sve što uključuje pokret. Aktivnost mi daje energiju i sreću. Škola mi ide odlično – završavam srednju školu i planiram da upišem fakultet za nastavnike 2026. godine.“
Balans između škole i treninga, kaže, nije uvijek lak, ali je moguć.
„Imam sjajne nastavnike koji razumiju koliko mi sport znači. Kada voliš ono što radiš, pronađeš način da sve funkcioniše.“
Porodica – oslonac i inspiracija
Ena ne krije da njena snaga dolazi iz porodice.
„Roditelji su me naučili vrijednosti rada, ljubaznosti i skromnosti. Ali moja najveća inspiracija je starija sestra, Indira. Ona je jaka, samostalna i nikad ne odustaje. Pomaže mi da kontrolišem emocije na terenu i van njega. Želim da budem uzor drugima – baš kao što je ona meni.“
![]()
