Olimpijske igre u Parizu pamtiće se po dostignućima elitnih sportista, ali je heroina ne samo Igara već i cijele godine Kanađanka Gabrijela Dabrovski.
One je posljednjeg dana 2024. otkrila da je do olimpijske medalje u tenisu stigla tokom borbe sa rakom dojke.
Dabrovski je sa zemljakom Feliksom Ože-Alijasimom, osvojila bronzu u mješovitim parovima.
I odlučila da javnost upozna sa borobom koju je vodila…
“Kako nešto tako malo može da izazove tako veliki problem?
To sam se pitala kada mi je dijagnostifikovan rak dojke sredinom aprila ove godine. Znam da će ovo biti šok za mnoge, ali sam dobro, i biću dobro. Rano otkrivanje spasava živote. Cijelim srcem se sa tim slažem.
U proljeće 2023. pronašla sam kvržicu u lijevoj dojci, a nekoliko mjeseci kasnije doktor mi je rekao da to nije ništa i da ne treba da brinem. I, nisam brinula. Vrijeme je prolazilo, a onda sam u proljeće 2024. osjetila da je kvržica malo veća.
Tokom naših WTA ispitivanja, doktor iz Ženske teniske asocijacije mi reče da ne zna tačno šta je u pitanju i da bi trebalo da uradim pregled skenerom.
Prvo sam uradila pregled mamografom, pa onda ultrazvukom da se potvrdi nalaz, a onda treće… bio je to poziv radiologa koji je gledao snimke, i koji me je upozorio da kvržica ne liči na cistu zbog različitih ivica i sjenke.
‘Ružno djeluje i želim da uradiš biopsiju odmah’.
Sljedećeg jutra sam uradila biopsiju leve dojke. Preliminarni rezultati su stigli istog dana i glasili su: kancer.
To su neke riječi koje nikada ne želite da čujete, a istog časa vaš život i život vaše voljene osobe se okrene naglavačke.
Kada brzo premotam šta se potom desilo, a imala sam dvije operacije, oporavak, reahbilaciju, sjetim se kako su mi lopticu drugi bacali da serviram, jer lijevu ruku nisam mogla da podignem dovoljno… Zatim se desilo manje odlaganje daljih tretmana kako bih mogla da učestvujem na Vimbldonu i Olimpijskim igrama, a potom… radijacija, pa odmor (između Toronta i US opena), početak endokrinološke terapije, završetak sezone na najbolji mogući način… sve to mi sada djeluje nadrealno.
Zašto vam sada pričam moju priču?
Dugo vremena nisam bila spremna da se izložim na ovaj način, da privučem tako pažnju i pitanja kao što je inače slučaj. Željela sam da kroz sve prođem privatno, a da o svemu znaju samo meni najbliže osobe. Toliko je bilo mnogo nepoznatih stvari, toliko učenja i istraživanja da se obavi. Trenutno sam na mjestu gdke mogu bolje da prihvatim tretman, ali i sporedne efekte i kako da se sa njima izborim. Molim vas da prihvatite da sam u potpunosti svjesna koliko sam sreće imala, jer mnogi ne dočekaju taj luksuz da uopšte ispričaju svoju priču.
Vremenom, shvatila sam da sam dio nečeg većeg nego što sam ja sama. U oktobarskom ‘Mjesecu skretanja pažnje na kancer dojki’ uhvatila sam sebe da želim da dijelim objave o važnosti ranog otkrivanja, zdrave ishrane i životnih navika, objave stručnjaka od kojih se ima šta naučiti, emisija koje nude savjete i utjehe, i tome slično. Taj osjećaj želje da se pomogne drugima, na pozitivan ili koristan način, bio je uvod u ove moje objave.
Prva stvar koju sam vijdela kada sam išla na prvo snimanje mamografom bio je jedan flajer na kome je pisalo ‘Rak dojke se skoro 100% može preživjeti’.
Moja namjera je da objavljivanjem nekih mojih iskustava istaknem kvalitet života koji neko može imati ako se rak rano otkrije, kada imate pristup doktorima i drugim zdravstvenim radnicima koji su obučeni i posvećeni, kada se pozabavite svojim psihičkim, fizičkim i duhovnim blagostanjem. I kada ste okruženi ljudima koji su zaista uz vas.
U ranoj fazi plašila sam se da će kancer biti vječno deo mog identiteta. Tako se ne osjećam više.
Baš zbog toga, želim da najveće ‘hvala!’ uputim svima koji su bili uključeni u ovo moje putovanje, od prvog dana. Bez podrške, stručnosti, ljubaznosti, strpljenja, privikavanja, mudrosti, žrtvovanja i duboke brige mnogih, ne znam kako bi moja situacija sada izgledala. Vječno sam zahvalna.
Tako često u životu dešavaju nam se stvari na koje ne možemo da utičemo, a za koje mislimo da nisu fer. Sve što možemo tada da učinimo je da izaberemo kako ćemo reagovati. Zvuči kao kliše, ali zaista je tako. Jedan od mojih ominjenih citata je od Viktora Franka:
‘Sve može biti oduzeto čovjeku, osim jednoga: posljednje od ljudskih sloboda – da izabere stav prema bilo kojim okolnostima, da izabere sopstveni put’.
Moja dijagnoza mi je dala priliku da gledam na izazove kroz drugačija sočiva: sočiva zahvalnosti.
Ako ste me vidjeli da se smejem na terenu tokom poslednjih šest meseci, bilo je to iskreno. A nije to ranije uvijek bio slučaj. Dok sam aktivno radila na popravljanju mojih stavova tokom dugog niza godina, i terapijama i na druge načine, kada mi je dijagnostifikovan rak – to je postao katalizator za mnogo trajniju promjenu. Kada je postala realna mogućnost da izgubim sve ono na čemu sam radila čitavog života, tek tada sam stvarno počela da zaista cijenim sve što imam: divne roditelje i prijatelje, nestvarne trenere, dubl partnera koji ne odustaje od mene, pravi tim, pristup stručnjacima za zdravstvenu njegu, a i to što igram igru i od toga živim.
Moj životni stav se promijenio iz ‘Moram da radim ovo (da igram tenis i ne traćim moje talente)’u – „Imam priliku da ovo radim!’.
Kroz ta sočiva sam pronašla mnogo lakše načine da osjećam zadovoljstvo u onim segmentima mog života koje sam ranije doživljavala kao teško breme.
Zato, kanceru kažem: od****, ali, takođe i – hvala ti“, istakla je Kanađanka.
Usred terapije za liječenje raka dojkom, Garbijela Dabrovski je stigla do finala ženskog dubla na Vimbldonu sa Erin Rautlif (poražene u borbi za grend slem trofej od Katerine Sinijakove i Tejlor Tauzend), a onda je sa Ože-Alijasimom osvojila olimpijsku bronzu.
Trenutno je treća na svjetskoj listi teniserki po učinku u igri parova, što i ne čudi jer je sezonu, sa Rautlifovom, okončala osvajanjem završnog turnira u Rijadu.
Ona je 2017. postala prva Kanađanka sa grend slem titulom, jer je Rolan Garos tada pokorila u mješovitom dublu sa Rohanom Bopanom.
Australijan open 2018. je „uzela“ sa Metom Pavićem, a 2023. sa Rautlifovom US open. Trijumfalni završetak turnira u Rijadu doneo joj je 17. titulu u karijeri u igri parova.
