Sa nepunih 20 godina, Ivaan Boričić već ima upisanih 11 nastupa u najboljem ženskom fudbalskom timu Crne Gore, bila je kapitenka i kadetske i omladinske selekcije, a polako gradi međunarodnu karijeru.
Nakon što je ostavila trag u Radničkom iz Kragujevca, gdje je došla iz Budućnosti, od januara je u Mađarskoj, u dresu Sent Mihaljija iz Segedina…
Nedavno je postigla i prvi gol…
“Bio je to nevjerovatan osjećaj. Kao vezna igračica, uvijek težim da doprinesem svom timu, i činjenica da se moj trud pretvorio u gol bio je poseban trenutak za mene. Nažalost, taj gol nije bio dovoljan da promijeni ishod utakmice, ali momenti poput tog me motivišu da još više radim i unapređujem svoju igru”, kaže Ivana za sajt womengool.com.
Trudi se i naporno radi da napreduje…
“Radim na unapređenju svakog segmenta svoje igre, ali posebno se fokusiram na dvije stvari: brzo donošenje odluka i pregled igre. Kao vezista, veoma je važno da čitaš igru i da donosiš prave odluke pod pritiskom. Provodim dosta vremena na terenu analizirajući situacije kako bih mogla brzo da reagujem i izaberem najbolji pas ili kretanje”.
Ko je najviše uticao na tvoj fudbalski put?
“Definitivno moja porodica. Njihova bezrezervna podrška mi je mnogo olakšala ovaj put. Od prvih dana moje fudbalske karijere pa do danas, bili su uz mene kroz sve izazove koje sam prolazila. Podržavali su me na najbolji mogući način i učinili da vjerujem u svoj potencijal. Ne bih mogla da dođem do mjesta gdje sam sada bez njih”.
Dolazak u mađarsku, jaču ligu od crnogorske i srpske, veliki je izazov za nju…
“Prilagođavanje novoj ligi je uvijek proces, ali prihvatam taj izazov. Svaka liga ima svoj stil igre i to vidim kao sjajnu priliku da napredujem. Takođe, moje saigračice Anastasija Krstović i Sara Simonović mnogo su mi pomogle u procesu adaptacije. Dijeliti svlačionicu sa njima ponovo je velika prednost. Moram da zahvalim i agentu Darku Mariću i njegovom timu. Uvijek su vjerovali u mene i nalazili prave klubove u kojima mogu da se razvijam korak po korak. Njihovo vođstvo je učinilo prelaze u mojoj karijeri mnogo lakšim i produktivnijim”.
Kao mlada igračica ima velike snove…
“Od djetinjstva sanjam da igram za Olimpik Lion. Taj cilj se nikada nije promijenio i svakodnevno radim da ga ostvarim. Takođe, igranje na velikom međunarodnom turniru poput Svjetskog prvenstva ili Evropskog prvenstva sa crnogorskom reprezentacijom je ogromna motivacija za mene”.
Njen fudbalski put oblikovao je jedan težak momenat…
“Najvažniji trenutak koji je oblikovao moj fudbalski put bio je moj povratak nakon ozbiljne povrede koljena. Bila sam van terena devet mjeseci, i tokom tog vremena sam shvatila koliko mi fudbal znači. Prevazilazak tog teškog perioda i povratak na teren su mi pokazali da fudbal nije samo hobi, već nešto čemu želim da posvetim svoj život”.
Ženski fudbal raste u Crnoj Gori…
“Zaista je sjajno što se sve više djevojčica bavi fudbalom u Crnoj Gori. Želim da im budem primjer i da im pokažem da se trudom i radom mogu ostvariti snovi. Moja poruka mladim djevojkama je jasna: vjerujte u sebe, budite disciplinovane i nikada ne odustajte. Ako nešto zaista želite, sve je moguće”.
Ima i svoje idole na fudbalskom terenu…
“Divim se mnogim fudbalerima, ali ako bih morala da izaberem jednu osobu, to bi bila danska napadačica Signe Brun. Ona je izuzetan napadači sa sjajnim kretanjem i završnicom. Bilo bi to sjajno iskustvo i mnogo bih naučila igrajući uz nju”,
Ivanina mlađa sestra Vladana je, takođe, fudbalerka…
“Često analiziram njene utakmice i dajem joj savjete kako da napreduje. Takođe, mnogo ulažem u lični razvoj. Stalno sebi postavljam ciljeve van fudbala, ali to radim tiho”, zaključuje mlada fudbalerka.
