Jedna je od najvećih svih vremena, završila je karijeru sa 25 godina, a danas ovako govori o sportu – Janica Kostelić: To je bila igra, zabava i pustolovina

Janica Kostelić, najbolja hrvatska skijašica svih vremena i jedna od najboljih sportistkinja sa ovih prostora svih vremena, u emisiji Arena Sport televizije (Ne)uspjeh prvaka, koju vodi Slaven Bilić, govorila je o karijeri punoj uspjeha, a koju je završila naprasno sa samo 25 godina. Danas ima 43…

Do tada je osvojila tri Velika kristalna globusa, šest medalja sa Zimskih olimpijskih igara (četiri zlata i dva srebra), te pet zlatnih medalja sa Svjetskih prvenstava.

O skijaškim uspjesima

Ne mislim da sam bolja i kvalitetnija od bilo koga. Svi smo mi ljudi koji su odabrali raditi nešto u životu. Neki su u tome manje, a neki više uspješni. Meni uspjeh ne čini čovjeka, u bilo čemu.

Fora je biti uspješan, ali ništa više od toga. Ne vidim ništa ekstravagantno u tome što sam napravila, koliko god čudno zvuči. Uživala sam u tome što sam radila i u tome što sam veselila ljude. Ne volim preuveličavanja.

O treniranju rukometa

Nisam voljela skijanje kad sam bila mala, iako sam naučila da skijam već s tri godine. Bilo mi je uvijek hladno i morali smo da nositmo puno opreme. Uvijek sam tražila razlog da ne skijam. Trenirala sam rukomet od trećeg razreda osnovne, roditelji su mi rekli da sam dobra u tom sportu.

Ali meni su neke stvari bile nelogične. Recimo, izvodimo neku akciju, a u jednom trenutku primijetim da mi se otvorio gol i prekidam akciju. Zabila sam gol, a trener se dere na mene jer nisam dovršila akciju. Ili bi golmanka rekla da ne pucam tako snažno… A tu su i sudije. Jednostavno mi sve to nije pošteno. 

O shvatanju sporta

Ovo će zvučati glupo, ali sport nikad nisam ozbiljno shvatala. Sve je to meni bila igra, zabava i pustolovina. Pitali su me kada sam znala da želim da skijam. O tome nikad nisam razmišljala… Samo se sve razvijalo svojim tokom. Meni je bilo zabavno da provodim vrijeme s drugom djecom u klubu.

Sve je bilo zbog društva. Gledam svog sina, bitnije mu je društvo nego da je dobar u nečemu. U redu, imala sam sreće jer sam bila dobra u skijanju. Imala sam 12 godina i išla po Italiji, Francuskoj, upoznavala djecu iz cijelog svijeta, meni je sve to bilo nevjerovatno.

I onda je to odjednom postalo ozbiljno… Pitala sam se zašto bih i ja bila ozbiljna? Meni je to bila igra, zabavljala sam se, htjela sam samu sebe pobjeđivati na treninzima. 

O prekidu karijere

Ja sam na početku zadnje sezone znala da više neću skijati, ali smatrala sam da je to moja stvar i ničija druga. Ja sam osoba koja ne voli previše da priča, pogotovo o nekim svojim ciljevima jer smatram da neki ljudi puno energije uzimaju.

Nisam htjela da me prije svake trke pitaju kako se osjećam jer mi je to jedna od zadnjih trka. Htjela sam da uživam u toj zadnjoj skijaškoj sezoni. Odluka se činila kao nagla, ali znala sam unaprijed što ću da napravim. Niko nije znao osim mene, ni tata, ni brat, ni mama, ni trener.