Jelena Dubljević će se ovog ljeta oprostiti od profesionalnog igranja košarke.
Dugogodišnja crnogorska reprezentativka će na Eurobasketu u dresu nacionalnog tima staviti tačku na sjajnu karijeru.
„Osjećam se kao da ostavljam dio sebe, i to jedini koji znam. Kao da moram da počnem novi život, kao da se rađam. Fokusiraću se da mi to ne oduzima pažnju, jer želim da uživam u ovom kraju, u završnih šest mjeseci. I nadam se da će mi posljednja utakmica biti 25. juna, u borbi za medalju na Evropskom prvenstvu. Znam da će mi biti jako teško kako se kraj bude bližio, ali se pripremam za taj momenat. Čini me srećnom što ću karijeru završiti u dresu reprezentacije, to je bio moj san, jer mi je nacionalni tim najveća ljubav, emocija koja ne može da se opiše”, kaže Jelena u intervjuu za Vijesti.
Košarka je za Jelenu način života.
„Život sam posvetila košarci, nadam se da ću ostati u njoj. Imam iskustvo i znanje koje mogu da prenesem na mlađe generacije, jer to je ono što sam ja. Život sam dala tome, ali još ne razmišljam u kakvoj ulozi bih mogla da najviše dam”.
Vjerovatno ćemo je uskoro gledati u ulozi trenera.
„Privlači me jako trenerski posao, ali želim da ostanem na zemlji i sagledam stvari iz nekog drugog ugla. Način na koji sam igrala i ogroman stres koji sam doživljavala za ovih 20 i kusur godina mi se sada vraćaju. Koliko god da me taj trenerski posao privlači, ne želim da provedem i drugi dio života u stresu. Zbog toga moram da sačekam, da vidim da li je to to. I kad igram, bavim se trenerskim poslom, jer stalno širim ruke, raspoređujem saigračice. Jednostavno, ne mogu da se oduprem tom porivu”.
Na neobičan način opisala je svoju vezu sa magičnom igrom pod obručima.
„I kad batalim da igram, uvijek ću biti tu, gledati košarku. Svi doživljavaju sport na svoj način, ali to kako ja živim košarku se graniči sa ludilom. Nikad nisam imala drugu stvar koja me je zanimala, u ovom godinama nemam hobi, jer mi je ovo i ljubav i posao, za mene ne postoji ništa drugo. Kad se nečemu daš skroz, to se graniči sa ludilom”.
U potpunosti je zadovoljna svim što je ostvarila tokom karijere.
„Sve što sam proživjela su bile lekcije, ne mogu reći da bih išta mijenjala. Ko zna gdje bih dogurala da su tehnologija, način treninga i svega ostalog u periodu moje mladosti bili drugačiji, da sam tada imala ljude koje sad imam pored sebe. Da sam znala da osluškujem svoje tijelo, možda bih i više postigla, ali je pitanje da li bi karakter trebalo sputavati, jer da nisam bila takva, ne bih ni bila ovdje gdje sam. Nažalost, ranije nisam imala ljude koji bi mogli da mi pomognu, da mi ukažu na greške. Možda je izbor menadžera bio loš, jer sam mogla da idem u bolje ekipe, da imam bolju materijalnu situaciju… Možda bih bila još profesionalnija, ali mislim da nisam imala kud više, jer sam dala sebe u granicama i odlazim mirna. A kad se povučem, ne pada mi na pamet ni basket da igram, jer bi to bio znak da nisam dala sve od sebe dok sam igrala”, istakla je Jelena Dubljević.
