Kako je jedna žena promijenila pravila drevnog sporta: Religija ne smije da bude prepreka

Kulsom Abdulah nije šampionka u dizanju tegova – čak nije ni profesionalna sportistkinja. Ona je naučnica informacione tehnologije, rođena u Misuriju, odgajana na Floridi, porijeklom iz Pakistanua, pronašla je ovaj sport skoro slučajno kada je tražila teretanu za vježbanje nakon doktorata.

Teretana u koju je išla imala je trenere koji su učili tehniku dizanja tegova i tako je sve počelo.

Njen put ka dizanju tegova izgledao je prilično običan: trening u teretani, nekoliko lokalnih prvenstava, ali nikada nije bio više od hobija.

Godine 2010. podigla je dovoljno kilograma da se kvalifikuje za državno prvenstvo SAD u dizanju tegova. Ali postojao je problem: prema propisima SAD u dizanju tegova, sportistkinje koje su učestvovale na šampionatima SAD u dizanju tegova morale su da nose dobro poznati kostim za dizanje tegova.

Razlog je bio taj što su laktovi i koljena morali da budu otkriveni kako bi sudije mogle da vide da li su u ekstenziji i samim tim da li je njihov pokušaj valjan ili nevažeći. Ovaj propis je bio problem za Kulsom, koja je muslimanka i slijedi islamsko učenje o skromnosti, što znači da drži ruke, stopala i glavu pokrivenim.

U početku su ona i njen trener tražili od američke federacije da joj odobri vjersko izuzeće, ali su dobili negativan odgovor.

„Pošto SAD prati propise Svjetske federacije“, napisao je izvršni direktor federacije u dizanju tegova SAD Džon Daf u svojoj poruci, „moramo ih se pridržavati. Iz tog razloga odbijamo vaš zahtjev da promijenite vašu takmičarsku uniformu”.

Kulsom je odmah počela da traži način da promijeni pravila. Neke organizacije za građanska prava su joj nudile pomoć, ali bezuspješno jer je federacija u dizanje tegova SAD privatna organizacija. Mogla je da pokrene sudski postupak protiv američke federacije, što je proces koji bi trajao dugo i koštao mnogo.

Potom je stigao poziv organizacije CAIR (Savjet za američko-islamske odnose), i uz njenu podršku, Kulsom je odlučila da se pozabavi problemom u korijenu, tražeći direktno od svjetske federacije da promijeni propise.

„Odlučila sam da se bavim time jer se ovo konkretno pitanje nije odnosilo samo na mene. Svako ko se drugačije oblači i ko pripada bilo kojoj religiji ne treba da bude obeshrabren da se bavi sportom“, napisala je ona na svojoj veb stranici.

Kroz prezentaciju od 43 slajda, Kulsom je pokazala Svjetskoj federaciji za dizanje tegova da sudije mogu da vide da li su njeni zglobovi istegnuti, čak i ako nosila je sportski top dugih rukava, a ispod odjeće helanke. Njeni predlozi su prihvaćeni.

Kako je rekao tadašnji predsjednik federacije dr Tamaš Ajan kada je najavio promjene:

„Dizanje tegova je olimpijski sport u kojem svi sportisti mogu učestvuju bez diskriminacije na osnovu pola, rase, vjere, starosti ili porijekla, u skladu sa Olimpijskom poveljom i njenim vrijednostima. Ovu izmjenu uredbe smo odobrili u duhu pravičnosti, jednakosti i inkluzije“.

Godine 2011. Kulsom Abdulah se takmičio u SAD, a zatim na Svjetskom prvenstvu noseći hidžab. Vjerna svojoj viziji da pokaže da žene njenog kulturnog i vjerskog porekla takođe mogu da se bave sportom, odlučila je da predstavlja Pakistan na Svjetskom prvenstvu.

„Znaka sam da Pakistan ima federaciju za dizanje tegova, ali su se takmičili samo muškarci“, rekla je ona u intervjuu za ESPN.

„Ne zato što ženama nije bilo dozvoljeno da učestvuju, jednostavno nije bilo dovoljno interesovanja. Savez je saznao za mene, razgovarali smo i rekla sam im da, pošto je promijenjen propis, mogu da se takmičim ako žele. Pristali su i imala sam samo dva mjeseca da se pripremim za Svjetsko prvenstvo.“

Od 2011. godine ona je utrla put drugim muslimankama iz cijelog svijeta da treniraju i takmiče se noseći hidžab. Na primjer, na Olimpijskim igrama 2016. Sara Ahmed je osvojila bronzanu medalju u kategoriji do 69 kg dok je nosila maramu.

„Moguće da sam feministkinja. Znam da ta riječ ima različita tumačenja, ali ako to samo znači zalaganje za žene i priznavanje izazova sa kojima se suočavaju, onda jesam. Vidim da postoje izazovi sa kojima se ja i druge žene oko mene i širom svijeta suočavamo i nema ničeg spornog u priznavanju toga. Manje žena učestvuje u sportu, to je fakat. To nema veze sa sentimentalnošću, to su činjenice. Što se tiče dizanja tegove, ono što većina ljudi misli je da muškarci imaju više testosterona, pa će dizati veće težine, ili dižu tegove jer im je to u prirodi. Ali žene takođe imaju mišiće — mi u suštini imamo iste mišiće — tako da očigledno možemo da dižemo tegove. Postoje čak i neke stvari u kojima su žene bolje, kao što su izdržljivost i dugovječnost. Generalno možemo da uradimo više ponavljanja sa velikom težinom, dok ako muškarci rade jedno podizanje sa maksimalnom težinom, ne mogu da rade ponavljanja sa istom težinom. Naravno, svi su različiti, ali žene imaju mnogo prednosti u dizanju tegova. Ne radi se samo o tome koliko kilograma podižete. Ako govorimo o samo jednom podizanju, muškarac će podići više kilograma od žene iste telesne težine. To je jasno, ali više ponavljanja sa jednom težinom žene mogu više da urade”.