Ko su vlasnici crnogorskih sportskih klubova, da li je vlasnička struktura sportskih organizacija dobro uređena zakonima, da li je moguće kupiti neki naš klub – velika je tema crnogorskog sporta. Otvorena je tokom konferencije Sport iz drugog ugla, koja je održana u Podgorici, u organizaciji Glavnog grada i NVO Svijet-Mondo, koji je izdavač i osnivač specijalizovanog portala za ženski sport – Sportfem.
Zakonskim rješenjem stvorena je dobra podloga da se tema vlasničke strukture u crnogorskom sportu zaokruži, prilično nejasna i nedifinisana oblast sada je donekle uređena, ali prostor da se definitivno dovede u red itakako postoji, zaključak je panela Vlasnička struktura crnogorskih klubova.
“Mislim da je trenutno važeće zakonsko rješenje na dobar način regulisalo ovo pitanje, tako da sada imamo uvid ko su vlasnici sportskih organizacija, ali u daljem kontekstu treba razmatrati ne samo unapređenje ne samo zakonskog rješenja, već i transparentnosti vlasničke strukture i njene dostupnosti javnosti”, kazao je Miloš Lalević iz Ministarstva sporta i mladih.
Kada se govori o vlasništvu prva asocijacija su ulaganja u sport i stabilne finansije. Ipak, većina klubova u Crnoj Gori uglavnom ima jednog osnovnog finansijera – opštine. Glavni grad Podgorica ima, tako, čak 300 klubova u svom registru.
“Svako od njih zahtjeva određenu finansijsku podršku i svoj dio kolača, a nemoguće je za 300 subjekata obezbijediti stabilan izvor finansiranja”, kazao je Miloš Antić, pomoćnik sekretara za kulturu i sport Glavnog grada.
“Mi smo u obavezi po zakonu da jednom godišnje sprovedemo konkurs sa subvencionisanje sportskih organizacija, ali to nije dovoljno. U tom smislu, smatram da bi zakon u tom dijelu trebalo da se promijeni. Na teretu Ministarstva sporta i mladih su sportski savezi, ali oni taj novac, koji ni njima nije dovoljan, koriste za nacionalne selekcije, a ne za klubove, koji ostaju ‘na ledini’ i prepušteni su opštinama, koje, s druge strane, ne mogu da finansiraju sve. Mislim da tu postoji određeni prostor za promjene, jer su klubovi, ipak, osnovna baza sporta, a zatim i reprezentacija”.
Glavni grad je za sada osnivač i vlasnik fudbalskog, košarkaškog, odbojkaškog, vaterpolo i muškog rukometnog kluba Budućnosti.
“To je nešto što smo u posljednje dvije-tri godine ubrzali, sa ciljem da možda sjutra, ako zakon to dozvoli, imamo sportsko društvo Budućnost, što je slučaj i u regionu i u svijetu”, objasnio je Antić.
Finansijska ulaganja Glavnog grada nisu, međutim, dovoljna posebno klubovima koji imaju velike takmičarske ambicije i učestvuju u jakim takmičenjima.
“Glavni grad im obezbjeđuje dio finansiranja, ne kompletno. To nije ni moguće, a ne bi bilo ni pošteno prema ostalim klubovima. Košarkaškom klubu je to, recimo, ni deseti dio budžeta. Ostalim klubovima je to otprilike 50 odsto, i to njima znači, jer bi došli u situaciju da teško mogu da opstanu, jer je sve manje privrednika koji ulažu u sport, jer im se to ne isplati”.
Glavni grad, kaže Antić, jeste da Budućnost ostane brend Podgorice, ali ne po svaku cijenu da bude najbolja u svim sportovima.
“Prije svega da bude masovno sportsko društvo, da ostane brend grada, možda i okupi najbolje, ali ne i da bude najbolja po svaku cijenu. To nije ni prirodno, a ni moguće. Recimo, posljednjih godina u karateu dominira Omladinac, a ne Budućnost”, rekao je Antić.
Iako je Glavni grad spreman da pomogne, onoliko koliko je u mogućnosti, Antić kaže da niko nije protiv klasične privatizacije, ali da proces bude dobro i precizno sproveden, kako se ne bi došlo u situaciju da se neki klubovi praktično gase, kao što ima slučajeva baš u Podgorici.
