Trofeji i pobjede obilježile su karijeru Majde Mehmedović.
Bilo je i logično da tako bude i na oproštaju…
Nakon što je sa Kastamonuom osvojila prvenstvo Turske, jedna od naših najboljih rukometašica svih vremena, djevojka koja ima vanserijski status i u svjetskim okvirima, definitivno je odlučila da završi jedan, a počne drugi život – život van terena i igre, koja joj je, kako sama kaže, donijela sve.
Možda je mogla i da nastavi, zapravo, sigurno je mogla, nedavno je napunila 33 godine, ali vrijeme je da otvori novu stranicu, da sa uzbuđenjem čeka vrijeme koje dolazi.
“Mislim da je pravo vrijeme za druge lijepe stvari”, kaže Majda za Sportfem.
“Odluka nije bila ishitirena, već planirana. Kada sam odlučila da završim karijeru u reprezentaciji, planirala sam da odradim ugovor sa Kastamonuom do kraja i da se povučem. Nije jednostavno, ali i srcem i dušom osjećam da sam ispravno odlučila, bez obzira koliko sam i fizički u dobrom stanju i koliko volim rukomet. Sve što sam radila, radila sam srcem – tako mi je i srce reklo da je vrijeme”.
Kada već priča o srcu, može se reći i da joj je ljubav “pomogla” da donese odluku o povlačenju. Majda će uskoro postati mlada, svadba je spremna…
“Da nisam pronašla partnera i čovjeka svog života, osobu sa kojom mogu da maštam o porodici, vjerovatno ne bih ni razmišljala o kraju karijere”, priznaje Majda.
Kada sumira karijeru kaže da ne bi mijenjala ništa – a i zašto bi. Sa Crnom Gorom je bila evropska šampionka i olimpijska vicešampionka, ima i mediteransku bronzu, osvojila je i bronzanu svjetsku medalju na juniorskom prvenstvu svijeta. Dva puta je pobjeđivala u Ligi šampiona u dresu Budućnosti, godinama je bila najbolje lijevo krilo na planeti…
Pritom, imala je i “mirnu” karijeru, igrala je za samo tri kluba – Budućnost, Bukurešt i Kastamonu.
“Budućnost je moja kuća, ‘lavica’ sam bila cijelu karijeru, jedno vrijeme bila sam ‘tigrica’ u Bukureštu… Mislim da sam zaista imala veliku karijeru, ne treba da budem skromna. Ali, više od svih medalja i uspjeha zahvalna sam što sam kroz rukomet stekla mnogo prijatelja, što sam doživjela predivne trenutke, što mi je rukomet otvorio mnoga vrata za druge stvari… To je neprocjenjivo”, ističe Majda.
Iz bezbroj velikih trenutaka teško je izdvojiti najljepše i najznačajnije.
“Mislim da je sezona 2014/15, kada je Budućnost osvojila Ligu šampiona bez poraza, a ja bila na vrhuncu forme, nešto što bih izdvojila… Naravno, i reprezentacija – bukvalno svaki minut, svaki meč, svaka pobjeda, dvije velike medalje – to je nešto što me čini ponosnom i što se pamti zauvijek”.
Tokom svih ovih godina, Majda je imala bezuslovnu podršku porodice.
“Hvala im što su me odveli na prvi trening, što su bili uz mene uvijek, što su me pratili svuda i gdje god su mogli. Roditelji, brat i sestra su dolazili zbog mene i do Rio de Žaneira… Da nije bilo njihovog odricanja, možda ne bi bilo Majde kakvu poznajete”.
A kakvi su Majdini planovi za budućnost.
“Sada sam u pripremama za svadbu, nisam imala vremena da se potpuno posvetim. Nakon toga, na duži odmor – da vidim kako i to izgleda”, uz osmjeh kaže Majda.
“Sigurno da me privlači da ostanem u rukometu, ali sada je porodica na prvom mjestu. Vidjećemo, život će već namjestiti nešto lijepo”.
