Majda Mehmedović je prethodne večeri posljednji put u zvaničnoj utakmici igrala za „lavice“.
Pobijeđena je Sjeverna Makedonija, a dugogodišnja reprezentativka povukla se iz nacionalnog tima.
„Ovo je jedna od najtežih odluka. U iskusnim, igračkim godinama odlučila sam da završim reprezentativnu karijeru jer glavi i tijelu je potreban odmor. I, naravo, u godinama sam kada svaka žena dobija interesovanje za neke druge stvari koje su bitne. Dugo sam o svemu razmišljala i odluku preko noći nijesam donijela. Znači, ništa nije bilo ishitreno ili zbog loše atmosfere ili dešavanja. Ako pogledam kompletnu reprezentativnu karijeru imam sa čime da se ponosim. Uvijek je bila čast i privilegija nastupati za nacionalni tim i predstavljati državu na najbolji način. Što smatram i da jesam, mislim da sam sa ,,lavicama“ plesala po terenu“, rekla je Majda, a prenosi Pobjeda.
Ovo znači i da neće biti dio tima koji će za dva mjeseca igrati na prvenstvu svijeta u Španiji.
„Nakon 12,13, 14 godina konstantnog igranja na visokom nivou, negdje je normalno da se svako umori. Prosto, sportisti su pod konstantnim pritiskom, moranjem i borbom sa sobom i za cilj. Lično, nikad nijesam izašla i pričala ovo je loše, ovako treba, onako treba, jer naš tim je od 2010. i ranije familija. U njemu sam porasla i sazrela, imala lijepih i manje lijepih trenutaka kao u svakoj porodici. A Svjetsko prvenstvo je bilo najveća prekretnica u glavi. Navikla sam sebe i druge na igru sa osmijehom, a trenutno imam nedostatak motivacije. Da li je to zbog prezasićenosti, ne znam, ali želim da sam iskrena prema sebi, kao što sam sa svima. Dala sam maksimum i u Budućnosti, naravno, i u timu za koji igram. Neko sam ko je zaluđen rukometom i ko igra ne reda radi i zbog nečega, već isključivo iz ljubavi.“
Osjeća da više fizički ne može da izdrži ogromne napore.
„Zato su samo krive godine – non-stop na visokom nivou. Kada sjednem sa sobom i razmišljam o karijeri pitam sebe da li sam bila svjesna da sam na OI. Odgovorila sam sebi – ne. Zato jer sam se nakon OI, kao i sve ostale, okrenula novim obavezama. Onako kako obično i jeste. Zbog svega, nameta obaveza, konstantne tenzije, sve je manje uživanja. Bukvalno se svelo na posao, a za mene je rukomet ljubav.“
Ne planira da još dugo profesionalno igra rukomet.
„Iskreno, ne još mnogo, mada u životu ništa ne može da se planira. Malo sam sita od svega, najiskrenije mogla bih i sjutra da prestanem da se bavim sportom. A da mi je potreban period kako bih malo prikupila snage i motivacije, pa da opet nastavim, potreban mi je, ali vezana sam ugovorom u klubu. Definitvno, kada bih imala opciju to bih izabrala – bar šest mjeseci, godinu da danem dušom.“
Prisjetila se i trenutka kada je prvi put bila na spisku nacionalnog tima.
„Nije bilo prije sto godina, ali je bilo davno. Kada sam pročitala ime na širem spisku, posebno na užem – plakala sam. Nijesam mogla da vjerujem da je djevojčica iz Zaljeva na spisku reprezentacije pored svih imena. I jesam mnogo plakala, a laka na suze nijesam“, zaključila je leteća „lavica“ Majda Mehmedović.
