Marija Vuković drugu godinu za redom najbolja je sportistkinja Crne Gore. Za razliku od prošle godine, kada je priznanje dobila zbog plasmana u finale Olimpijskih igara, na kojima je podijelila peto mjesto, sada je nagradu primila kao evropska vicešampionka.
Marija je u avgustu u Minhenu osvojila srebrnu medalju, što je ujedno i prvo crnogorsko odličje u kraljici igara.
Time je, konačno, i u najjačoj konkurenciji uradila ono što je nagoviještavala kao supertalentovana juniorka, svjetska prvakinja iz sada već davne 2010. godine.
Ali, nakon jednog ispunjenog cilja, Marija već grabi ka drugom.
„Medalja je bila jedan od ciljeva, ali glavni cilj je da preskočim dva metra. Cilj je da preskočim neke granice koje sam postavila sama sebi. Iskreno se nadam da ću uspjeti“, kazala je Marija.
Dugo je čekala na trenutke slave i velikih uspjeha, uskoro će da napuni 31, što su ozbiljne godine u profesionalnom sportu. Marija ih se, međutim, ne plaši.
„Mislim da su ovo najbolje godine. Uživam u skokovima, mnogo više nego što prije nekoliko godina kada nisam imala rezultate koje sam željelja. Mislim da je ovo moje vrijeme i želim da ga iskoristim najbolje što mogu“.
Medalje su za sportiste potvrda da se trud i rad isplate, ali, ako postoje ambicije, moraju i brzo da se zaborave. Ostanu u sjećanju za neke druge dane, jer u sportu ne postoji juče, već samo danas i sjutra.
„Čak i poslije Evropskog prvenstva odmah se vratila treningu, već dan poslije. Samo neke nagrade podsjete na to što sam ostvarila, praktično se zaboravi medalja. Sport je surov, kao i život, ali borbom i upornošću sve dođe na svoje“, ističe Marija.
Nakon zapaženih rezultata koje je postigla u godini na izmaku, očekivanja za narednu su još veća.
„Pritisak postoji odavno. Očekivanja su velika, ali ja se trudim da sama sebi ne stvaram teret. Mene je pritisak lomio dugo godina, sada sam navikla na to i mislim da se dobro borim“.
Crnogorskom sportskom scenom u godini za nama vladale su žene. Pored Marije sjajne rezultate imale su bokserke Bojana Gojković i Tamara Radunović, dok je kao kruna 2022. stigla i bronzana evropska medalja rukometašica, medalja koju su “lavice” čekale tačno deceniju.
„Pokazujemo da smo lavice, da smo nacija za ponos. Svima kapa dolje, borbene smo i talentovane, baš kao i naši momci“.
Za Mariju i njene koleginice i kolege slijedi još jedna izazovna godina, posebno zbog toga što je predolimpijska – uskoro počinju i prve borbe za plasman na Olimpijske igre 2024. godine u Parizu.
