Intervju
Marija Vuković za Sportfem: Moj talenat za atletiku prepoznao je nastavnik fizičkog, stvorena sam za skok u vis
Marija Vuković prešla je težak životni put jer je već kao trogodišnja djevojčica morala da izbjegne iz rodnog grada zbog rata u Hrvatskoj. Stigla je na Cetinje gdje je započela atletsku karijeru, koja je već u ranoj fazi dovela do velikih rezultata, srebra na Evropskom, pa zlata na Svjetskom juniorskom prvenstvu.
Za Sportfem je pričala o svojim počecima, najljepšim, ali i najtežim danima karijere, kao i planovima za ono što je očekuje, prije svega o Olimpijskim igrama na kojima bi trebalo da učestvuje prvi put u karijeri.
Odakle ljubav prema atletici, zašto se izabrala taj sport, ko te odveo na prvi trening?
„Atletikom sam počela da se bavim na času fizičkog, nastavnik tadašnji je prepoznao talenat i pitao me da li želim i tako sam počela,više kroz igru i zabavu,dok nije postalo malo ozbiljnije kasnije“.
Kakve su uspomene na početke bavljenja ovim sportom, po čemu pamtiš treninge, prvog trenera…
„Uspomene su jako lijepe, kao što sam rekla, igrali smo se, družili, bilo je jako zabavno i svidjelo mi se. Nekada su čak treninzi bili igranje košarke,fudbala i ostalo.“
Juniorska šampionka svijeta postala si 2010. godine u Kanadi. Da li je to najljepši trenutak u tvojoj karijeri?
„Juniorska svjetska titula je svakako jedan divan trenutak,kojeg mogu reći nisam bila ni svjesna,do par godina kasnije. Ali, moj omiljeni i najdraži trenutak u karijeri je srebro na juniorskom Evropskom prvenstvu u Novom Sadu 2009. godine,jer je to bila moja prva velika medalja i jer su meni dragi ljudi bili tu kao podrška.“
Trenutno si među skakačicama u vis, koje će učestvovati na Olimpijskim igrama u Tokiju. Da li ćeš skakati još negdje i pokušati da popraviš rezultat prije tog takmičenja?
„Trenutno sam 31. na listama,što znači da sam za sada na putu ka Tokiju,ali svakako da ću imati nekoliko takmičenja do kraja juna, na kojima ću se potruditi da skočim normu i osiguram odlazak na Igre“.
Sigurno da je želja za nastupom u Tokiju ogromna, naročito zbog načina na koji ti je izmakla olimpijska viza za Rio, prije pet godina?
„Da,za prošle Olimpijske Igre sam zakasnila sedam dana,ali nisam žalila ,jer sam skočila lični rekord poslije šest godina stagniranja. Ali jako želim da učestvujem na Olimpijskim Igrama i vrlo sam motivisana,mislim da je ove godine vrijeme za to!“.
Malo ljudi zna da si rođena u Kninu. Kakva je tvoja životna priča, šta te dovelo na Cetinje i Crnu Goru?
„Da,lijepo što si to spomenuo. Rođena sam u Kninu,nakon „Oluje“ smo izbjegli i u Crnu Goru smo došli jer su moji roditelji našli posao. Imala sam tri godine kada smo se doselili. Tako da sam od malena na Cetinju.“
Koji ti je najteži trenutak u karijeri?
„Bilo je teških trenutaka i trenutaka kada sam htjela da prestanem da se bavim atletikom, mislim kao i u svakom sportu ,da niko ne vidi ono što stoji iza takmičenja. Treba biti jak psihički i drago mi je da nisam odustala,jer vjerujem da je skok u vis ono za šta sam stvorena,a trenutno uživam više nego ikada(valjda dolazi sa godinama) i zahvalna sam Bogu na svemu što sam prošla.“
Kakvi su planovi za budućnost?
„Za sada je plan odlazak na Olimpijske igre i sav fokus je tu! A nadam se da ću nakon toga imati podršku od Atletskog Saveza,kao i do sada i da ću nastaviti svoje treninge u Atini,gdje sam se odomaćila i stvarno dobro uklopila“, zaključila je Marija razgovor za Sportfem.
Nama ostaje da joj poželimo sreću u pripremama za Tokio uz vjeru da će u Japanu napraviti rezultat karijere!
