Mašin put: Od kampanje FSCG do Serije A – kako je Maša Tomašević postala lice evropskog fudbala

Prije pet godina Maša Tomašević bila je zaštitno lice kampanje Fudbalskog saveza Crne Gore – „Treniraj doma“, u vrijeme kovid lokdauna.

Tada je imala 13 godina i pokazivala je fudbalske vještine koje su nagovještavale poseban talenat.

Danas je Maša Tomašević članica italijanskog giganta Intera – jedna od najtalentovanijih fudbalerki Evrope.

U julu je napunila 18, a odavno je „napunila oči“ skautima i trenerima najvećih evropskih klubova. Inter je, međutim, bio taj koji je za nju i njen potencijal imao najbolji plan.

Sve je počelo početkom 2024. kada je uvrštena među 10 najboljih mladih igračica u izboru UEFA – od tada je krenula priča o djevojčici iz Podgorice i ostvaren je prvi kontakt sa klubom iz Milana.

„Njihov poziv je uslijedio prije otprilike dvije godine. Imala sam još ponuda, ali Inter je pokazao najveće interesovanje i svidjelo mi se sve u toj priči“, kazala je Maša za TV Vijesti, u emisiji Sportske priče.

Zamislite samo – iz zemlje u kojoj ženski fudbal do prije 13 godina nije ni postojao kao organizovani sport, dolazi neko ko ima potencijal svjetske klase…

„U tom momentu nisam bila svjesna šta se događa. Taj izbor među deset najboljih mladih igračica definitivno mi je promijenio tok karijere. Vrlo rano su me prepoznali veliki evropski klubovi, tada sam počela da se pripremam za nešto veliko, a to mi je dalo podstrek da nastavim da radim dalje.“

Mašina fudbalska priča je tipično crnogorska – početak u školi fudbala uz oca Željka, bivšeg fudbalera, sada trenera, kao jedina djevojčica. Najveću podršku na početku, zanimljivo, dobila je od majke.

„Tata u početku nije bio za fudbal, ali majka je izvršila mali pritisak da mi dozvoli da idem na treninge. Čim je vidio koliko volim to i da imam talenat, nije se, naravno, protivio.“

Kako je vrijeme prolazilo, otac je postajao sve važnija figura u njenom sportskom odrastanju.

„Mnogo znači njihova podrška, a sa tatom uvijek mogu da popričam o fudbalu, da me savjetuje, da me razumije.“

Iz škole fudbala nastavila je da igra sa dječacima u Starom aerodromu, zatim se potpuno prebacila na ženski fudbal – u Mladosti, Danilovgradu i, na kraju, u Budućnosti, gdje je doživjela najljepši period dosadašnje karijere, krunisan osvajanjem prve titule prvaka Crne Gore.

„Imale smo sjajnu atmosferu, sjajno društvo sa istim ciljem – da osvojimo titulu. Nisam željela da odem prije nego što budemo najbolje u Crnoj Gori. I uspjela sam, u posljednjoj sezoni… To je, mogu da kažem, bio bezbrižan period moje karijere. Trenirale smo, družile se, radila sam ono što volim, imale smo podršku trenera Duška Globarevića. Zaista sam uživala.“

Igranjem u Budućnosti polako se spremala za naredni korak – ogroman korak, jer je bilo jasno da je talentom i znanjem prevazišla sredinu.

„Nije se lako spremiti za taj korak, ali sam makar znala da je ogromna razlika u svakom smislu.“

U Interu je od jula, i priznaje – bez obzira na to što je znala šta je čeka i da je to potpuno logičan put – nije bilo lako.

„To je nešto o čemu sam sanjala – da budem u velikom klubu. Osjećaj mi je, međutim, isti: uživam u fudbalu, igram iz ljubavi, ali sada na mnogo ozbiljnijem nivou. Nije bilo lako, a srećna sam što imam porodicu uz mene – bez njih bi bilo mnogo teže. Bilo je teško u početku, zaista, ali navikla sam se, super je atmosfera u ekipi, super su me prihvatile djevojke, upoznala sam grad… Sve je kako treba.“

Mnogo joj je pomogla djevojka iz Bosne – 20-godišnja Ana Marija Milinković, koja je u Interu već dvije sezone.

„Od prvog dana smo zajedno, imala sam sreću što sam naišla na nju, a i njoj odgovara moje društvo. Baš smo se našle.“

Prihvatile su je i ostale, mnogo iskusnije saigračice. Jednostavno, njen talenat i karakter nije moguće ne prihvatiti.

Igrala je na svim utakmicama Intera u dosadašnjem dijelu sezone – i u evropskim i u domaćim takmičenjima. Postigla je i prve golove, a izabrana je u idealni tim 1. kola Serije A.

View this post on Instagram

A post shared by Inter Women (@inter_women)

„Očekivala sam da igram, jer uvijek imam najveća očekivanja. Svjesna sam talenta koji imam. Ali, isto tako, da nisam igrala odmah, ne bih se začudila – čekala bih šansu, sigurna da bi kad-tad došla.“

Inter je, kaže, idealna sredina i klub u kojem može da napreduje, da se usavršava i sazrijeva kao igračica i kao osoba. Od trenutka kada je proglašena jednom od najperspektivnijih fudbalerki do danas – napredovala je u svakom pogledu.

„Za dvije godine sam sazrela, posebno otkako sam u Milanu. Promijenila sam se i kao igračica i kao osoba. Napredovala sam mnogo – vidim to svakog dana.“

Očekivanja u Interu su velika, kao i podrška. Čest gost na mečevima je Havijer Zaneti, legendarni fudbaler i sada potpredsjednik kluba.

„Inter je klub koji želi da pobjeđujemo, da osvajamo – isto što žele i od muškog tima.“

Tako se na ženski fudbal gleda u svijetu. A u Crnoj Gori – sve je bolje, ističe Maša, koja je prošla kroz sve mlađe reprezentativne selekcije, a sa 16 godina debitovala i za seniorski tim.

„Mnogo volim Crnu Goru, pratim sve naše selekcije i sve što je vezano za moju zemlju. Mnogo mi znači što predstavljam Crnu Goru. Od 11. godine sam u reprezentaciji, nikada se ne dovodi u pitanje da li ću dati maksimum i nadam se da ću još mnogo godina davati sve što imam za selekciju svoje zemlje.“

Teško joj je da izabere najljepši trenutak u dresu Crne Gore – svaki je bio poseban, ali vjeruje da najljepši tek dolaze.

Naša selekcija je u velikom usponu – naredne godine očekuju je mečevi u višem evropskom rangu, B Ligi nacija, protiv rivala jače reputacije i duže tradicije.

„Imamo kvalitet i možemo da se suprotstavimo mnogim selekcijama. Sigurna sam da ćemo još napredovati. Sve više mladih igračica odlazi u inostranstvo, djevojke vrijedno rade i trude se da naprave nešto u karijeri. I to mi daje veliki optimizam da ćemo biti sve bolje.“

Maša je liderka novog talasa – djevojka koja je odrasla uz fudbal, koja je svjedočila promjeni statusa tog sporta u Crnoj Gori, promjeni mišljenja da je fudbal muški sport. Želi da njen primjer, i primjer njenih saigračica, bude inspiracija djevojčicama, roditeljima i cijeloj zajednici.

„Ja se vodim time da kad nešto želim – niko ne može da me zaustavi. Naravno da je teško kada izostane podrška porodice, ali uz ogromnu želju, sve je moguće. Nadam se da moj primjer pokazuje da se i iz Crne Gore može stići do velike fudbalske scene.“