U dresu Budućnosti i Crne Gore osvojila je sve vrijedno u rukometnom sportu. Olimpijski je vicešampion, evropski klupski i reprezentativni prvak, a odnedavno je svim trofejima dodala i titulu majke jednog slatkog dječaka.Milena Raičević – žena, majka, lavica u razgovoru za Sportfem govorila je o fenomenalnoj karijeri, novoj životnoj ulozi, podsjetila se najljepših trenutaka iz prošlosti, ali i priznala da joj jako teško pada odlazak iz Budućnosti.
Prije nekoliko mjeseci ispunila je veliku životnu želju, ostvarila se kao roditelj.
„Uloga majke je najljepši osjećaj na svijetu. Zaista je to ljubav na prvi pogled i sreća koja se ne može opisati. Snalazimo se i ja i suprug odlično. Kada imaš veliku želju da postaneš roditelj, onda ovaj dio bude jednostavan“, kaže popularna Mika na početku razgovora za Sportfem.
Rukomet je njena ljubav još iz školskih dana.
„Rukomet je izabrao mene na kraju. Nekad se u školama na fizičkom igralo između dvije vatre, ne znam da li danas djeca znaju šta je to? Kroz igranje toga moja učetiljica Nadezda i nastavnica Marina su vidjele da imam jak šut i da bih trebala da probam sa rukometom. Tako sam pošla na prvi trening i rukomet je postao moja ljubav.“
Već od starta karijere postavila se kao lider, još od Svjetskog prvenstva za mlade, kada su „mlade“ lavice osvojile bronzanu medalju u Južnoj Koreji.
„To prvenstvo je bila kruna dugogodišnjeg rada jedne generacije,koju je vodio Dragan Adžić. Na prvom prvenstu koje smo imali u toj generaciji bila sam najbolji strijelac, iako nismo uspjeli napraviti zapažen rezultat. Mislim da se tu već vidjelo da mogu da budem lider. Naša upornost i rad su nas doveli da medalje koja je i ostala kao jedina na velikim takmičenjima u mlađim kategorijama. Svakako mislim da je moj rad i želja da učim doprinijela da budem lider jedne generacije.“
Imala je čast da bude dio generacije Budućnosti koja je osvojila dvije evropske titule. Ona prva 2012. protiv Đera čekala se decenijama u Podgorici.
„Odlično znamo koliko je samo pokušaja prije toga bilo da se uđe u finale. Mi smo generacija koja je konačno donijela taj pehar u Podgoricu i ispunila toliko sanjane snove. Malo je reći da je to čast osvojiti sa klubom koji toliko volim.“
Uspjele ste da to ponovite i na završnom turniru u Budimpešti. Koliko je bilo teško i drugi put osvojiti Ligu šampiona?
„Napravili smo još jedan uspjeh, to je stvarno bila sjajna godina Budućnosti. Tokom cijele Lige šampiona smo pokazivale da igramo najbolji rukomet i zasluženo osvojile novi pehar. Svaka Liga šampiona teško se osvaja, tako da smo se i za ovu borile i mučile kao da nam je prva.“
Reprezentacija je posebna priča za Milenu. London je nešto što niko neće zaboraviti, iako je prošlo devet godina. Kakve su uspomene na to takmičenje?
„Kao što si i rekao, London je nešto što niko neće zaboraviti, a pogotovo mi igračice. Prije svega znamo da je san svakog sportiste da pođe na Olimpijske igre,a mi smo uspjele i da se vratimo sa medaljom. Šta se ljepše može desiti od toga? Za London će me uvijek vezivati najljepše uspomene, svi veliki sportisti na jednom mjestu. Ipak doček u Podgorici zauvijek će biti najljepši trenutak koji smo doživjele.“
U istoj godini u dresu „lavica“ stigla je evropska titula u Beogradu na šampionatu na kojem je bila lider tima, iako je imala samo 22 godine. Pala je i čuvena Norveška u finalu.
„S obzirom da nam je Norveška bila prepreka da osvojimo zlato na Olimpijskim igrama, sa velikom željom smo iščekivali ponovni susret. Na našu sreću desio se brzo i na najljepši način se i završio. U Beogradu sam igrala dobro tokom cijelog prvenstva, ali ipak utakmice polufinala i finala su one koje i najviše volim da igram, kao što sam i pokazala. Cijelo vrijeme sam igrala lijevog beka i igra je bila potpuno drugačija, nego sada kada igram na srednjem beku“.
Slijede nove pripreme za Olimpijske igre. Mogu li „lavice“ ponovo da obraduju naciju medaljom, koliko je realno da se uključite u borbu za visok plasman?
„Ne želimo ništa da obećavamo niti smo to ikad radile. Jednostavno želimo da se spremimo najbolje što mozemo, da se borimo u svakoj utakmici i da uživamo.“
Odlazi poslije mnogo godina iz Podgorice, karijeru će nastaviti u Turskoj. Mileni je teško da govori o odlasku iz rodnog grada i kluba kojem je dala sve u karijeri.
„Najteža odluka u mojoj dosadašnjoj karijeri. I dalje nisam spremna da pričam na tu temu. Jednostavno Budućnost ce uvijek biti u mom srcu.“
Šta misliš o projektu Sportfema, koji je našim sportistkinjama dao poseban medijski prostor za promociju?
„Mislim da je sjajna ideja, žene kao sportisti moraju da dobiju mnogo više prostora u medijima i javnosti. Prije svega jer su naše sportiskinje uvijek bile uspješne“, istakla je naša „lavica“ Milena Raičević.
