Nikoleta Perović, dugogodišnja odbojkaška reprezentativka, prava je “globtroterka”.
Otkada je 2014. napustila Luku Bar i otisnula se u inostranstvo, promijenila je deset zemalja i 12 klubova, osvajala je trofeje i sakupljala priznanja na raznim kontinentima i meridijanima.
Od Norveške, preko Rumunije, Mađarske, Njemačke i Turske, zatim Kine i Indonezije u kojima je boravila po dva puta, pa Grčke i Italije, stigla je čak i da “testira” prvu sezonu profesionalne lige ženske odbojke u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ljetos se vratila u Tursku, u Ted Ankaru Kolejliler, čiji je dres već nosila od 2021. do 2022. Je li na neki način “zatvorila krug”? Ili još nije…
“Ovo je možda prvi tim, prva zemlja gdje se ne osjećam kao stranac, gdje nisam morala da prođem period adaptacije. Kao da sam se vratila kući i sve mi je poznato, iako se gro igračica promijenio, ali isti je predsjednik, pomoćni trener, mendadžer tima… ista, poznata lica i tu sam kao svoja na svome”, ističe Nikoleta Perović za odbojka.me.
Kaže da voli izazove, a voli i da upoznaje nove zemlje, nove kulture…
“Svi mi kažu da sam prošle godine napravila ‘ludost’, bila sam u Kini, pa se vratila u Crnu Goru, pa završila u Americi, sve u jednoj sezoni, bila je to prava avantura, ali i vrlo izazovna”.
Jednog dana mogla bi da napiše i pravi putopis, barem za onaj manji period koji preostaje kada nije na terenu, na utakmicama ili treninzima, kada nije na putovanjima, u karantinima…
Ipak je najveći dio dana posvećen odbojci i Nikoleta živi život profesionalca – kako u Americi, tako i u Kini i Indoneziji.
“Odbojka mi je omogućila puno toga u životu i uvijek kažem da je to škola koja ne može da se plati. Prolazeći kroz lijepe, ali i manje lijepe trenutke u sportskoj karijeri brže se formira kao ličnost, ta neprestana borba sa samim sobom, ali i sa protivnikom, sa hiljadu drugih stvari, puno pomaže. Takođe, dobro se zaradi, neki kažu da je to savršen život. Postoji naravno i druga strana, puno je odricanja, sama sam, daleko od kuće, putujem po svijetu, ali odrastajući u sportskoj porodici znala sam da me sve to čeka i svjesno sam odabrala”, ističe Nikoleta.
Najljepše joj je, kako kaže, od svih destinacija, bilo nedaleko od kuće – u Italiji. Od rodnog Bara dijelilo je “samo” Jadransko more kada je u sezoni 2022/23 nosila dres San Đovanini Marđana.
“Život u Italiji, odbojka koja je tamo ‘big deal’, ali i njihovo znanje, način funckionisanja, ishrana, sve… To je primjer kada se sve posloži, jer svuda barem ponešto nedostaje, a meni u Italiji nije nedostajalo ama baš ništa. Bila je to savršena sezona”.
Dva puta je bila u Kini, dva puta u Indoneziji, sada je drugi put u Turskoj.
“Kina je nešto što je potpuno drugačije. Sve što kod nas ima smisla, tamo nema, i obratno. Lijepo iskustvo i bilo bi mi žao da nisam bila, iako sam drugi put bila u sasvim drugom gradu. Slično je i u Indoneziji, moj prvi boravak tamo prekinula je korona, drugi put sam osvojila titulu i to što sam tamo doživjela kada je klub uzeo pehar nakon 15 godina nisam doživjela nigdje. Mislim da se tamo još slavi, iako je prošlo tri i po godine”, kaže Nikoleta, uz osmjeh.
“Leži” joj i Ankara, gdje se sa Ted Kojlelierom bori da uđe u plej-of jakog turskog šampionata.
“Propustili smo neke stvari, imali smo dosta pehova, takođe i povrijeđenih igračica, tako da sada ne zavisi sve od nas. Ipak, i dalje vjerujemo. Što se tiče Ankare, odgovara mi za život, iako je pravi biznis grad, ali ima puno tržnih centara, puno parkova što jako volim, takođe stari grad koji me podsjeća na moj Stari Bar”.
FOTO Ted Ankara Kolejliler
Odlazak u Ameriku, u ekipu Kolumbusa iz savezne države Ohajo, bio je posebna avantura.
“Kratko, ali interesantno iskustvo. Bila je to prva sezona novoformirane ženske profesionalne lige, još se sve uhodavalo, sa puno nekih grešaka u početku. Klasičan američki sistem, mnogo putovanja, promjena država i vremenskih zona, puno utakmica a malo treninga, po ugledu na NBA ligu, nekako imam osjećaj da sam non-stop bila u avionu. Nije to nešto što mi se baš dopalo, ali tako je u Americi i sigurna sam da će biti sve bolje. Već su formirali drugu ligu, formiraće i treću. Amerika kad odluči nešto to i sprovede u djelo i to može da bude samo dobro”.
Nakon što je propustila prošlogodišnje akcije reprezentacije zbog povreda i umora, Nikoleta je spremna da se vrati – spremna da ispuni svoju životnu profesionalnu želju.
“Uvijek sam sanjala da se sa Crnom Gorom plasiram na veliko takmičenje. Stalno smo bile tu negdje, nedostajalo je nešto malo, imali smo i teške grupe. Ipak, uvijek sam vjerovala da će se to desiti i sada smo jako blizu. Ako se to desi, neće me biti srećnije”.
Novi selektor Jovo Caković stigao je, po Nikoleti, u pravo vrijeme.
“Imamo puno mladih i vrlo talentovanih igračica sa kojima treba da se radi, on je veliki profesionalac i mislim da je to pun pogodak. Prije završetka kvalifikacija imaćemo i Zlatnu ligu, što će takođe biti sjajno iskustvo i sve pohvale našem Odbojkaškom savezu”, kaže na kraju Nikoleta Perović.
