Ona je zaista prava lavica: Kaća tri godine nije odustajala da bi se vratila tamo gdje pripada

Katarina Džaferović (22) bila je “projektovana” da bude novo rukometno čudo iz Crne Gore.

Ogroman talenat, lijeva ruka, visina, skok – sve je to imala naša nova nada.

Ali, kada je u martu 2021. godine doživjela prvu tešku povredu, do početka ove sezone odigrala je samo četiri utakmice!

Prva povreda koljena, operacija, pa nova povreda, pa nova operacija, pa oporavak težak i dug, izgledalo je da se karijera gasi prije nego što je i praktično počela.

Ali nije odustala, borila se i vratila. Ljetos je napustila Budućnost, potpisala za rumunsku Krajovu, počela ponovo i vratila se u reprezentaciju Crne Gore.

‒ Prošle su skoro tri godine od kada sam bila aktivno i konstantno u utakmicama i rukometu. Ali, priznajem, od prvog meča u Krajovi, odnosno, treninga, nisam imala osjećaj da sam dugo odsutna. Mislila sam da će biti teže i komplikovanije da vratim neke stvari. Na početku sezone, posebno što se napada tiče, trebalo je malo vremena da vratm osjećaj, prije svega jer je bilo sve drugačije zbog koljena koje je u stanju u kakvom jeste. Iskreno, sebi se sada više sviđam i osjećam se bolje nego ranije – kazala je Džaferović za Pobjedu, naglasivši:

– Da nisam imala ljude oko sebe koji su sve ovo sa mnom prolazili – roditelji, porodica, prijatelji, kondicioni treneri, momak, mislim da ništa ovako ne bi bilo.

Tri godine je prolazila kroz teške momente…

‒ U jednu ruku je sve to bilo dobro, u na drugoj strani loše. Jer sam kao mlada morala da prolazim kroz razne teške situacije, ali sam zahvalna na svemu. Moje tijelo je mlado, brzo se regeneriše, mnogo više mogu da istrpim, vjerovatno što ne bih mogla da sam u zrelijim rukometnim godinama. Ali nije samo meni bilo teško. Moji roditelji to najbolje znaju, a dosta puta sam pokušavala da ih sačuvam i ne pokazujem koliko mi je naporno ili koliko me noga boli. Zaista je bilo milion prepreka, posebno kada sam pred sami dolazak u rukomet saznala vijest koja uopšte nije bila lijepa. Godinu poslije posljednje operacije utvrđeno je da moji ligamenti ne postoje. Infekcija zuba, možda će mnogima da zvuči čudno, ali zaključak je donesen nakon mnogo istraživanja i pregleda, napala je najranjivije mjesto ‒ koljeno koje je tek freško bilo operisano.

Stručnjaci su joj savjetovali da prekine karijeru, ali…

‒ Moji kondicioni treneri Tanja i Maja, koje ću uvijek spominjati, nijesu mi dali da pokleknem. Pitanje je bilo da li je ili nije pametno nastavljati. Od doktora sam dobila odgovor da je rizično. Ali, koliko sam radila i koliko sam nogu spremala, rečeno mi je da ako se osjećam dobro, zašto da ne probam. Uvijek bih se kajala da nisam probala.

Na neki način zbog reprezentacije se vratila na teren.

– Iskreno, kad sam već u aprilu krenula pomalo da treniram u ekipi Rudara, meni je već tada bilo u glavi da nađem klub, ali najviše zbog toga da bih se spremila zbog ovoga gdje sam sada. Jer moj cilj i najveća želja su bili da poslije svega sebi dokažem da mogu da se vratim u reprezentaciju u kojoj nisam bila još od kvalifikacija za OI u Tokiju. I, evo, sada dok pričam nemam riječi kojima bih opisala koliko mi je drago što sam tu. Ovo su moje prve pripreme nakon duže pauze sa novom selektorkom i moram da pokažem mnogo toga da bih zadržala mjesto. Ali isto tako sam spremna sve da dam da bih ovdje ostala, jer bi to bila najveća nagrada za sve što sam prošla – kaže Katarina i zaključuje:

– Trenutno moj cilj ili san je da odem sa reprezentacijom na Evropsko prvenstvo.