Ostala bez vida zbog brze hrane, pa postala gospodarica svog života i svjetska prvakinja

Prije šest godina Elizabet Džordan, tada 19-godišnja studentkinja, posjetila je restoran brze hrane. Obrok koji je pojela promijenio joj je cijeli život, na dramatičan način.

Dobila je trovanje od hrane, rijetkim sojem bakterije Ešerihija koli, i pala je u komu.

Dva mjeseca ljekari nisu uspjeli da je „probude“ i upozoravali su njene roditelje da možda neće ni uspjeti, jer je nekoliko organa otkazalo i značajno oštećeno.

Zahvaljujući prilično skupom i rijetkom lijeku, ljekari su uspjeli da je vrate, ali kada se probudila, nešto je bilo drugačije – bila je slijepa.

Zbog infekcije, njeno tijelo je reagovalo i borilo se protiv bakterije, koje su je bacile u komu, ali oči nisu izdržale…

„Bilo je strašno kada sam se probudila i nisam mogla da vidim. Kada sam izašla iz bolnice i otišla kući, razmišljla sam kako ću moći da živim bez vida? To je prozor u svijet“, objašnjava Lizi Džordan, koja nikada nije mogla da zamisli svoj sadašnji život.

„Bila sam veoma, veoma loše. Ali, imala sam samo dvije opcije. Mogu da sjedim i da se sažaljevam, ili mogu da pokušam da uradim nešto sa svojim životom i u suštini možda postignem nešto što ne bih postigla prije“.

Njena odlučnost je „preuzela“ kontrolu nad njenim životom i tako je, nakon što je ponovo prohodala, počela da trči sve dok 2019. nije istrčala Londonski maraton, a pritom prikupila 15.000 funti u dobrotvorne svrhe.

2020. odlučila je da se odvaži na nešto novo. Iako nikada nije vozila bicikl, čak ni iz hobija, odlučila je da učestvuje na takmičenju “British Cycling talent”.

I impresionirala.

Tog dana je počeo njen novi život, koji je vodi do cilja – nastupa na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024.
Lizi je od početka davala dobre primjere, pokazala da ima talenat i uspjela je svojom tvrdoglavošću da impresionira sve više ljudi, sve dok nije stala na podijum sa mješovitim timom Velike Britanije, koji je osvojio zlato u tandem sprintu na Svjetskom prvenstvu u Glazgovu.

Nakon što joj je izazov sa biciklom ubrizgao adrenalin, nastavila je da postavlja sve više ciljeve.

Govoreći za BBC, ona je objasnila da danas zavisi od onoga ko je vodi ili od štapa koji drži, jer je izgubila 100 odsto vida, ali je apsolutna gospodarica svog života, postavljajući svaki dan nove ciljeve:

„Nemam vid, tako da potpuno zavisim od nekoga ko će me voditi ili od upotrebe bijelog štapa, zbog čega sam se nedavno upisala na obuku koja će mi promijeniti život. Gubitak vida me je jako pogodio jer sam bila veoma nezavisna osoba i željela sam to da zadržim. Oduzelo mi je dio ponosa jer sam morala da se oslonim na nekoga ili tražim pomoć. Ali naučila sam tokom šest godina da to prihvatim, i zapravo mi je mnogo pomoglo da budem dio paraolimpijske zajednice, jer svako ima svoje borbe, ali svi se ohrabrujemo i podržavamo jedni druge. U tom ambijentu naučite da budete ponosni na vaš invaliditet i ponosni na ono što možete da uradite sa tim, a ne na ono što ne možete”, kazala je Lizi.

“Mislim da sam iz iskustva postala mnogo bolja osoba, otvorenija i spremnija da prihvatim nove izazove i isprobam nove stvari”, naglasila je.

Sada će Lizi Džordan učiniti sve što je potrebno da ostvari san. Treniraće kako bi mogla da predstavlja Veliku Britaniju na predstojećim Paraolimpijskim igrama 2024. u Parizu.