Priča o brazilskoj fudbalerki Debori Sousi Kosti, poznatoj kao Debinja, priča je o preživljavanju, snazi i – konačno slobodi.
Odrasla je u malom brazilskom gradu Sao Sebastiao, mjestu sa manje od 4.000 stanovnika. Odmalena je naučila šta znači boriti se za život – lovila je, pecala, radila šta god je bilo potrebno da preživi. Ali nijedna borba nije bila teža od one koju je vodila unutar svog doma.
Njena majka ju je rodila veoma mlada i, ne mogavši da se brine o njoj, dala ju je na usvajanje porodici koja je i nju samu podigla.
No, umjesto sigurnosti i ljubavi, Debina je tamo doživjela najgoru traumu.
„Maćeha je bila dobra prema meni. Ali njen muž, čovjek koji je trebalo da me štiti, bio je moj najveći strah. Zlostavljao me je. Imala sam osam godina kada je počelo i trajalo je do moje dvanaeste. To su bile duge, strašne godine“, ispričala je u svom prvom intervjuu za ESPN, gdje je otvoreno govorila o svojoj bolnoj prošlosti.
Godinama nije razumjela šta joj se događa, a strah ju je sprječavao da progovori.
„Jedino što mi je donosilo olakšanje bio je fudbal. Igrala sam bosa s dječacima na ulici, sanjajući da ću jednog dana postati profesionalna fudbalerka i pobjeći od bola, siromaštva i zlostavljanja.“
Sa 14 godina pronašla je fudbalski program u obližnjem gradu Gojaniju i shvatila da joj se pruža prilika za novi početak. Otišla je od kuće i prvi put osjetila šta znači sloboda.
„Kada sam napustila dom, prvi put sam počela da razmišljam o svemu što mi se dogodilo. Shvatila sam da nisam kriva. Odlučila sam da progovorim. Potražila sam svoju biološku majku i ispričala joj sve. Bila je u šoku. Rekla mi je da je i ona doživjela isto – od istog čovjeka. On je odgajio moju majku… a onda mene.“
Taj razgovor bio je prekretnica. Debinja više nije željela da ćuti. Uzela je telefon, snimila video i objavila ga na Instagramu, odlučna da ispriča istinu.
Njena ispovijest uzburkala je malu zajednicu. Njen očuh, i dalje poštovan kao školski domar, imao je podršku mnogih. Neki su je čak optuživali da je „uništila čovjeka koji ju je odgojio“.
Ali istina je pobijedila. Kako je slučaj napredovao, njen biološki otac – koji ju je ranije napustio – odlučio je da joj pomogne i finansijski podrži pravnu borbu. Na kraju, njen zlostavljač je osuđen na samo osam godina zatvora.
Uprkos svemu, Debinja nije odustala od svojih snova. Igrala je za Sao Žose, a danas nosi dres Atletiko Mineira.
„Danas sam srećna. Igram fudbal i živim radeći ono što volim. Ali imam i misiju: da govorim, da edukujem, da zaštitim djecu od zlostavljanja. Da spriječim da se ovakve stvari ponavljaju. Fudbal za mene nikada nije bio samo sport – bio je moj spas. Svaki put kada izađem na teren, igram ne samo za sebe, već i za svu onu djecu koja još uvijek nemaju hrabrosti da progovore.“
