Da li ste se ikada zapitali koji je najmlađi timski sport u Crnoj Gori, ili koja je najmlađa naša nacionalna selekcija?
Odgovor je – u oba slučaja, ragbi.
Ako ste mislili da ragbi igraju samo kršni momci, prevarili ste se – igraju ga i djevojke. I to sa velikom strašću, emocijama i ogromnom željom da se nadmeću i pobijede…
Ali, za njih je ragbi i više od toga, za njih je ragbi stil života, to je zajednica koja spaja ljude, i u kojoj se stvaraju neraskidive veze i prijateljstva.
“Ja ne mogu da objasnim nekome ko se ne bavi ovim sportom, kakav je to osjećaj. Na terenu to možda izgleda grubo, jer se obaramo, padamo i borimo do kraja. Kada se sve završi, to je druga priča -zajedno smo u svlačionicama, jedemo, pijemo zajedno… Takvo poštovanje protivnika, sudija, svih aktera – to je posebno za ragbi”, kaže Katarina Martinović, naša reprezentativka.
Katarina je pravi primjer crnogorske ragbistkinje – ovaj sport je zavoljela tokom školovanja u Londonu, u zemlji u kojoj je ragbi jedan od nacionalnih sportova.
“Krenula sam u ovu priču u treće godine studija, dakle 2016. godine. Zašto ragbi – zašto ne! Počela sam, prija mi, uživam”.
Kakvu tek priču ima Saba Sekulović – Sabin otac je Crnogorac, majka Etiopljanka, a u Briselu je upoznala svijet ragbija. Zavoljela ga je na neobičan način.
“Došla sam u kontakt sa ragbijem preko porodice mog momka. Njegova tetka je bila reprezentativka Španije. Pričali smo, vidjeli su neke moje principe, moj način razmišljanja, ponašanje… Rekli su mi da bi mi se možda svidio ragbi. I tako je počelo”, kaže Saba.
FOTO Montenegro rugby
Posebnost ragbija vidi se i iz primjera Auset Mičel, djevojke koja je rođena u Njujorku, a koja je prije pet godina došla u Crnu Goru, zbog posla i da bi, kako kaže, uživala u ljepotama Crne Gore, pored mora, u Tivtu. Prije dvije godine je postala reprezentativka Crne Gore, dobila je naš pasoš…
“Igrala ragbi sam ragbi, gdje god sam živjela bila sam u toj priči. Kada sam došla povezala sam se sa Zoricom, postala dio crnogorske ragbi zajednice i eto – još sam tu…”, priča Amerikanka sa našim pasošem.
Katarinu, Sabu, Auset – i sve djevojke koje nose dres crnogorske selekcije, na okupu drži Zorica Kostić Vučićević, predsjednica našeg nacionalnog saveza i reprezentativka.
“Malo je neobična situacija, u regionu su sam sigurno jedina predsjednica i igračica, a mislim i u Evropi. U ragbiju, sigurno”, kaže Zorica.
Za ragbi ove djevojke uvijek nađu vrijeme, bez obzira što se mnoge od njih imaju jako komplikovane i odgovorne poslovne i privatne obaveze. Saba Sekulović je, tako, nakon osnovnih studija u Rusiji, master studije završila u Njemačkoj…
“Strast prema evropskom pravu me odvela u Brisel. Šest godina sam vrlo intenzivno radila sa klijentima na evropskim politikama. Sada sam u Berlinu, sa još širom bazom klijenata, povezujem Vladu Njemačke i EU. Vrlo su zahtjevni projekti, ali sam navikla, radim već to osam godina”, kaže Saba.
Saba je nedavno postala i majka, nakon najljepše pauze od ragbija, brzo se vratila na teren i među prijatelje…
“Dobila sam nove obeveze, najljepše. Stiže se sve, najviše zahvaljujući pomoći mog partnera. Devet mjeseci kasnije, opet sam tu, kući, na terenu sa prijateljima. Čast mi je što moju strast mogu da povežem sa Crnom Gorom zahvaljujući ragbiju”, ističe Saba.
Katarina Martinović je osnovne studije završila na Oksfordu, a doktorirala je iz oblasti nuklearne fizike na Kings koledžu u Londonu.
“Radim u Londonu, kada dođem u Podgoricu, radim i od kuće. Radim u jednoj japanskoj banci, bavim se analizom podataka i matematičkom obradom podataka”, priča Kaća.
Posebnu vezu sa ragbijem, ipak, ima Zorica Kostić Vučićević…
“Meni je ragbi dao sve. Supruga sam upoznala na ragbiju, dobili smo sina, našu najveću ljubav. Imam potrebu da ragbiju vratim nešto”, kaže Zorica.
I zato Zorica priznaje da, uprkos svemu, želi da nastavi da bude na čelu procesa u razvoju sporta koji joj je dao sve…
Taj proces je dug i zahtjevan, ali sve je lakše kada je atmosfera u maloj, ali posvećenoj i strastvenoj sportskoj zajednici – prijeteljska i porodična.
“Ragbi je zajednica, ragbi je porodica, ragbi stvara neraskidive veze. Tako je u cijelom svijetu. To je najbolji sport na svijetu”, kaže Auset Mičel.
“Naš savez se zaista trudi da unaprijedi naš sport. Trebaju nam za to ljudi, koji su zainteresovani za ragbi – pozivam sve da dođu, da probaju, zavoljeće ga sigurno”, ističe Katarina Martinović.
Bez obzira što je ragbi kod nas na amaterskom nivou, što je na neki način i logično, djevojke ne zanemaruju takmičarski aspekt…
“Ragbi bez takmičenja nije ragbi, trenirati bez utakmice nema poente. Naš cilj je da pobijedimo, da osvojimo, da kažemo sebi – bravo, svaka čast, zaslužile smo ovo”, kaže Katarina Martinović.
Jedan značajan uspjeh za crnogorski sport su upisale – prije dvije godine osvojile su bronzanu medalju na Igrama malih zemalja Evrope na Malti.
“To je naš najveći uspjeh, a i najveća čast koju smo doživjele, jer smo bili dio našeg olimpijskog tima”, ističe Katarina Martinović.
Slavlje nakon osvajanja medalje na Igrama malih zemalja
A predsjednica saveza se nada da će ragbi u Crnoj Gori naći značajnije mjesto u sportskoj hijerarhiji.
“Imamo odličnu saradnju sa Crnogorskim olimpijskim komitetom, ali trudimo i težimo da dopremo do šireg kruga ljudi koji mogu da pomognu, da ulože novac, da krenemo naprijed, a ne da smo, konstantno, na nekoj nuli”, ističe Zorica Kostić Vučićević.
Možda iz njene pozicije izgleda kao da su na nuli – ali samim tim što postoje, što se bore u dresu Crne Gore i što su pionirke ovog sporta, ove djevojke su za – čistu desetku.
Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta „Snažne i sportske“, a na osnovu Javnog konkursa Ministarstva sporta i mladih za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija u oblasti sporta za 2024. godinu pod nazivom „Sport za sve-svi za sport“
![]()
