Sa tri mjeseca života pobijedila je smrt, kao djevojčica je pobijedila predrasude i postala legenda

Njen život trebalo je da se prekine kada je imala samo tri mjeseca. Bila je beba kada joj je puklo plućno krilo. Ali Šarlin Koral je pobijedila smrt. Zatim je, kroz život, u najosjetljivijim godinama pobjeđivala i predrasude i uvrede, da bi izašla kao velika pobjednica.

Njen otac joj je jednog dana rekao, sjeća se:

“Ako pobijediš smrt, to nešto znači, šta god da ti se desi u životu ima smisla”.

Šarlin Koral nikada nije zaboravila tu frazu.

U djetinjstvu je bila žrtva vršnjačkog nasilja. Bila je na meti, jer je bila veoma stidljiva, skoro uvijek sama. Sa loptom. Skoro do svoje 20. godine, imala je problem sa stopalima, koji ju je sprečavao da pravilno trči. Pritom, kada je počela da se ozbiljnije bavi fudbalom imala je oštre kritike zbog svoje težine i građe. Visoka je 152 centimetra, sa kojim kilogramom viška.

Ali, ništa nije moglo da uništi njenu snažnu volju.

Šarlin Koral je odrastala u Ekatepeku u Meksiku, jednoj od oblasti koje su pogođene ekstremnim nasiljem i ubistvima. Djetinjstvo je provela sa tatom jer je mama radila mnogo i dolazila kući noću.

Počela je da igra fudbal sa bratom na livadi. U početku je bila uplašena. Bila je jedina djevojčica, ali lopta je bila dio njenog života.

U školi se osjećala kao stranac. Njeni učitelji nisu razumjeli zašto igra fudbal, dječaci su joj se rugali zbog visine, a djevojčice zbog fudbala. Nije mnogo pričala. Stalno se osjećala kao stranac. Bila je to “dnevna noćna mora”.

Osim trenutaka kada je imala loptu na nogama. Ona tada nije bila usamljena, stidljiva djevojka. Sa loptom je našla sebe. Sa svojim vještinama postepeno je počela da skreće pažnju. Što je imala više kontakta sa loptom, bila je sigurnija da je fudbal njen životni izbor.

Sa 13 godina je postala reprezentativka Meksika u konkurenciji sa dvije godine starijim djevojčicama.

Kroz fudbal je Šarlin ostavila usamljenu djevojku iza sebe, oblikovala je svoj karakter.

Sa 14 godina bila je najbolji strijelac prvenstva Sjeverne i Srednje Amerike za mlade reprezentacije. Stručnjaci koji su radili analizu šampionata za potrebe Fife nazvali su je „čudesnom djevojkom“.

Već sa 15 godina postala je članica seniorske selekcije Meksika i na debiju postigla gol.

Rođena kao ratnica, Šarlin Koral je odlučila da ode u Sjedinjene Američke Države na poziv Univerziteta Lujvil, gdje je morala da se suoči sa još jednom velikom borbom. Imala je užasne bolove u nogama tokom trčanja. Dijagnostikovan joj je težak sindrom koji pogađa koljena. Morala je na operaciju. Još jednu, 19 godina nakon što je kao bebica bila na ivici života i smrti…

Ali, nije odustala. Kada se oporavila ponovo se posvetila fudbalu i preselila u Evropu. Nakon jedne sezone u Finskoj, ne tako uspješne, pronašla je svoju sreću.

Prešla je u Valensiju, u Levante, bila prva golgeterka španske Primere i postigla najmanje 20 golova po sezoni tokom četiri godine u klubu.

Nakon sjajnih igara u Levanteu, dvije godine nosila je dres Atletiko Madrida, a onda prošle godine shvatila da je vrijeme da se vrati u domovinu, potpisala je za Pačuku.

„Vraćam se na mjesto gdje je do prije nekoliko godina bilo nemoguće igrati profesionalni fudbal. Imam snove da ispunim, vraćam se da svim silama pomognem fudbalu u mojoj zemlji da se razvija“, rekla je ona na povratku.

Več je u tridesetim, kapitenka je Pačuke, neumorno guta kilometre, postiže golove visoke tehnike.

To je bio njen plan. Da igra fudbal, profesionalno, u svojoj zemlji, pred djecom koja je konačno doživljavaju kao svog idola.

Za selekciju Meksika, uz pauze, odigrala je 53 utakmice i postigla 29 golova.