Ostali Sportovi
Saša i 23 dana iznad ponora
U srcu Nacionalnog parka Josemiti u Sjedinjenim državama, na čuvenoj granitnoj stijeni El Kapitan visokoj gotovo hiljadu metara, ispisana je nova stranica istorije penjanja.
Amerikanka Saša di Đulijan postala je prva žena koja savladala tzz. Platinasti zid – najdužu slobodnu rutu na El Kapitanu.
Uspon je trajao čak 23 dana, od 2. do 26. novembra, i obilježen je rekordnim novembarskim padavinama, snijegom, ledom i snažnim vjetrovima.
Platinumski zid je tehnički najzahtjevnija ruta na El Kapitanu, naizgled nesavladivoj stijeni.
Za razliku od većine smjerova penjanja koji prate pukotine u stijeni, ova linija ide preko dugih, izloženih ploča, sitnih hvatišta gdje su preciznost, izdržljivost i mentalna snaga presudni.
„Platinumski zid je najstrmija linija preko nevjerovatnog dijela stijene – penjete se po sitnim, jedva vidljivim ispupčenjima u kamenu, oslanjajući se isključivo na ruke i stopala. Ispod vas je ogroman ponor. Opasnost je velika, a iscrpljenost, mentalni umor, fizički zamor – sve je na granici izdržljivosti“, ispričala je Saša di Đulijan.
Najdramatičniji dio uspona dogodio se se tokom devet uzastopnih dana oluje, kada je bila zarobljena na maloj visećoj platformi – portaledžu – visoko na stijeni.

© Pablo Durana/Red Bull Content Pool
Vjetrovi su dostizali brzinu od 80 kilometara na sat, kiša se pretvarala u led i snijeg, a voda se slivala niz stijenu čak i nakon što su se oblaci razišli.
“Mentalno najteži bili su tih devet dana oluje. Nije to život na kiši u toplom skloništu – bila sam 800 metara iznad zemlje, na platformi od metar i po sa dva, izložena jakom, mokra, promrzla… a onda, kada je sve to prošlo, vratila sam se penjanju po mokroj stijeni, bukvalno bez trenja. Ostala mi je samo vjera u sopstvene sposobnosti”
Napredak u takvim uslovima bio je minimalan – Saša je prešla svega 60-ak metara za gotovo dvije sedmice.
A umor je bio ogroman, psihološki je, kaže, bila uzdrmana, ali nije željela da odustane, iako je pred njom bio najteži dio rute – strmi dio stijene koji ide iznad glave, gotovo horizontalno. Taj dio stijene izgleda bukvalno kao krov, a ne kao zid.
“Krov je bio potpuno mokar, bila sam iscrpljena, ruke i patike natopljene vodom. U jednom momentu sam izgubila oslanac, pala sam, pa povukla uže i pokušala ponovo. Tijelo mi se treslo od adrenalina. Kad sam zakopčala sidrište – vrisnula sam i zaplakala. Tada sam shvatila da je dolazak do vrha zaista moguć”.

Podršku su joj cijelo vrijeme slale legende u svijetu penjanja – Aleks Honold i Tomi Koldvel. Dobijala je podršku iz cijele zajednice ekstremnog penjanja – kratko i jasno. Izdrži…
I izdržala je 23 dana natčovječanske borbe…
“U potpunom sam šoku. Ne mogu da vjerujem da je ovaj san završen. Radila sam na njemu tri godine. Ovo je najveći podvig u mojoj karijeri”.
Uspon Saše di Đulijan na Platinumski zid jedan je od najznačajnijih poduhvata modernog sportskog penjanja. Ne samo zbog tehničke težine i dužine smjera, već zbog uslova u kojima je izveden – i poruke koju nosi.
“Ovaj uspon za žene koje se bave sportom znači da je samo nebo granica. Ne znaš za šta si sposoban dok ne pokušaš. Nije važno da li si muškarac ili žena – postavi velike ciljeve, sanjaj velike snove i vjeruj u sebe, čak i kad drugi misle da si lud”, zaključila je.

