Simona Petranović i Nevena Vukčević su velike uzdanice crnogorske reprezentacije u pohodu na prvi i istrorijski plasman na Evropsko prvenstvo.
Rođene su iste godine – 2003, u istom gradu – Baru, ponikle su i odbojkaški odrasle u istom klubu – Galebu, istog ljeta im je i počela internacionalna karijera – 2021, a sedam sezona, od najmlađih kategorija, provele su zajedno, ne računajući i period u reprezentaciji.
Prije dva dana, kako to često i odrede nepredvidivi sportski putevi, dvije drugarice su se našle – s dvije suprotne strane mreže, jedna protiv druge.
U duelu 5. kola regionalne MEVZA lige u Novoj Gorici su se sastale Nevenin GEN-I Volej iz Slovenije i Simonina zagrebačka Mladost, iz Hrvatske.
“Bilo je neobično, gledale smo se i smijale, čak i za vrijeme igre”, kaže Simona.
“Znala sam da će na mene da servira, ali sam se dobro pripremila”, nadovezuje se Nevena, uz osmjeh.
Slavila je Simonina Mladost, u petom setu – 15:12, i to nakon što su Nevena i saigračice propustile meč loptu u četvrtom.
Dramatičan meč pripao je bolje plasiranom timu, Mladost se sprema za plej-of, GEN-I Volej je izgubio šansu da prođe dalje.
“Nisam puno igrala, boljelo me je rame, ulazila sam samo da serviram”, ističe Simona Petranović.
Da servira – na Nevenu.
“Toliko se dobro poznajemo da sam znala u kom pravcu će da ide svaka njena lopta”, dodaje Simona.
Ovo, ipak, nije bio prvi ovakav „susret“ njih dvije.
“Već smo se jednom sastale, dok je ona igrala za Ub, a ja za Partizan”, kaže Nevena Vukčević.
Imale su i sličan put nakon što su ljeta 2021. napustile Galeb, Bar i Crnu Goru.
I jedna i druga afirmisale su se u Srbiji, Simona je potom iz Uba otišla u izraelsku Haifu, a Nevena u rumunski Lugož.
Nakon odbojkaški ne baš prijatnih iskustava u Izraelu i Rumuniji, sada uživaju i jedna i druga, a udaljene su svega tri sata vožnje – Hrvatskoj, odnosno Sloveniji.
“U Rumuniji sam se osjećala jako depresivno, ne samo zbog toga što sam uglavom „grijala kockicu“, malo sam igrala, nikako mi taj odlazak nije „legao“. U Sloveniji je sasvim drugačije, ovdje sam već pet mjeseci, trenira se sjajno, trener mnogo zna, i iskreno – samo bih zbog njega ostala. Naravno, i svih ostalih stvari, odbojkaših, ali i drugih. Grad je mali, Italija je bukvalno na 500 metara”, priča Nevena Vukčević.
Simonino izraelsko iskustvo bilo je drugačije i teže. Morala je da ode zbog ratnog stanja…
“Bila sam oduševljena kada sam došla, i saigračicama i svim ostalim. Ljudi su bili prijatni, grad fantastičan. I nisam imala osjećaj da dolazi opasnost, osim tih sirena koje su bile stvarno neprijatne. Jednom prilikom, nakon treninga, i meni i svim saigračicama se upalio alarm na telefonu – bila je to aplikacija koja javlja da se bježi u bunkere. Morala sam da idem iz Izraela, iako mi je bilo jako krivo zbog toga. Moji su me molili da idem. Našla sam kartu za let koji je bio tek nakon dva dana, kada sam bila na aerodromu samo sam se molila da ne zazvoni neki alarm. I tako sam ‘srećno’ otišla”, naglašava Simona Petranović, korektorka Mladosti.
Za razliku od Izraela, u Hrvatskoj uživa, i na terenu i van njega.
„Upala“ sam odjednom, sezona je već bila počela, i bila sam malo skeptična kako će me prihvatiti saigračice. Očigledno da nisam imala razloga da budem pesimista, prihvaćena sam kao da sam odavno tu, dobro nam ide na terenu, u MEVZA ligi imamo samo jedan poraz, želimo da osvojimo sve što nam je preostalo, a to su prvenstvo i Kup Hrvatske”.
Nevena je, za razliku od Simone, dolaskom u Sloveniju imala malu jezičku barijeru.
“Imam dvije cimerke, Slovenke, ništa ih nisam razumjela u početku. Nakon dva mjeseca sam im konačno rekla: „sada više ne možete da me ogovarate“, ističe Nevena Vukčević, koja sa GEN-I Volejom, nakon ispadanja iz MEVZA lige, u Sloveniji juri plasman na internacionalnu scenu.
Njih dvije okupiće se ponovo na ljeto, u reprezentaciji. Dva odlučujuća meča, u gostima protiv BiH, kod kuće protiv Letonije.
Istorija je nadohvat ruke – prvi plasman naše ženske reprezentacije na Evropsko prvenstvo.
“Imam osjećaj koji me obično ne vara – sad ili nikad”, kaže Nevena.
“Nadam se da ćemo uspjeti da ispišemo istoriju” dodaje Simona.
– Blizu smo velikog uspjeha, imamo i novog selektora, iskusnog, sigurna sam da će nam to pomoći u najvažnijim momentima.
Crnoj Gori je iz dva meča potrebna samo jedna pobjeda, ali ako bude odlučivao meč sa Letonijom, onda je neophodan trijumf od 3:1.
Sa Nevenom i Simonom, biće puno lakše.
“Nas dvije ćemo igrati „dijagonalu“ – u reprezentaciji igram na poziciji primača servisa”, zaključuje Nevena Vukčević.
