Snaga volje i zajedništva: Ivana Malić Vraneš i priča o sportu u kojem svaki poen znači pobjedu

Sjedeća odbojka u Crnoj Gori još traži svoje mjesto, ali entuzijazam i posvećenost pojedinaca čine da ovaj sport živi, da je “vidljiv”.

 Jedna od onih koja predano gradi tu priču je Ivana Malić Vraneš, trenerica kluba sjedeće odbojke Set iz Pljevalja. U razgovoru za Sportfem govori o tome kako je ušla u svijet ovog sporta, šta su najveći izazovi i zašto je emotivni aspekt trenerskog poziva jednako važan kao i stručni.

“U svijet sjedeće odbojke ušla sam iz iskrene želje da budem dio sporta koji zaista mijenja živote. Presudan trenutak za mene bio je prvi susret s utakmicom ovog sporta – trenutak kada sam, gledajući borbu, volju i emocije utkane u svaki poen, osjetila duboku povezanost i odlučila da svoj trenerski poziv posvetim upravo ovom sportu i ljudima koji ga čine posebnim”, kazala je Ivana Malić Vraneš.

Početak je, kako kaže, bio pun izazova…

“Od organizacije i logistike, pa sve do toga da okupimo dovoljan broj igračica i igrača”, kaže ona.

Ali i entuzijazma.

“Ono što me od samog starta pokretalo bila je njihova energija. Ljudi koji ne odustaju, koji svakodnevno dolaze na trening s osmijehom i željom da budu bolji, postali su moja najveća inspiracija i snaga da idem dalje”, naglašava.

Najveći stručni izazov u radu sa osobama koje se bave ovim sportom vidi u prilagođavanju treninga njihovim specifičnim potrebama.

“Svaki igrač ima svoje specifične fizičke mogućnosti i potrebe, pa kao trenerica moram stalno da prilagođavam metode rada – od vježbi do načina komunikacije. To jeste izazovno, ali upravo u tome leži ljepota ovog poziva – pronaći balans između individualnog pristupa i timske kohezije”, kaže Ivana Malić Vraneš.

Izazovi se prevazilaze, dodaje, strpljenjem i otvorenošću za učenje.

“Uvijek tražim nove metode rada, razmjenjujem iskustva sa kolegama i osluškujem same sportiste. Otvorena i iskrena komunikacija temelj je svakog uspjeha. Kada postoji povjerenje, svaki izazov postaje nova prilika za rast – kako sportista, tako i mene kao trenera”.

Razvoj sjedeće odbojke i sporta za osobe sa invaliditetom uopšte zavisi od mnogo faktora.

“Najveća prepreka je nedostatak podrške – kako medijske, tako i institucionalne. Često se ovaj sport posmatra kao manje vrijedan, što je potpuno pogrešan stav. Potrebna su veća ulaganja, bolja infrastruktura, ali prije svega – promjena svijesti u društvu”, ističe.

Kada je riječ o ulozi lokalne zajednice, sponzora i institucija u funkcionisanju kluba čija je trenerica, Malić je jasna:

“Njihova uloga je ogromna, ali nažalost podrška je često ograničena. Imali smo primjere kada je pomoć lokalne zajednice bila presudna za opstanak kluba. Ali, kada postoji sistemska podrška, rezultati dolaze brzo, ali još se i dalje najviše oslanjamo na entuzijazam pojedinaca i ličnu inicijativu. Bez volonterskog rada i lične posvećenosti, klubovi poput našeg teško bi opstali. Većinu aktivnosti danas pokreću ljudi puni volje i ljubavi prema sportu – treneri, roditelji, sami sportisti. Iako postoje primjeri dobre saradnje s institucijama, to je nažalost više izuzetak nego pravilo. Uprkos tome, snaga entuzijazma pokazuje koliko može postići kada postoje zajednički cilj i iskrena posvećenost”.

Na kraju, Ivana ističe da je emotivni dio trenerskog posla neodvojiv od stručnog.

“Često se osjećam ne samo kao trenerica, već i kao prijateljica, sestra, psihološkinja… Ponekad je dovoljno samo slušati, ponekad dati savjet koji nema veze sa sportom. Upravo ta ljudska dimenzija čini ovaj posao neprocjenjivim – jer ne gradimo samo sportiste, već i samopouzdane, vrijedne ljude koji osjećaju pripadnost i zajedništvo”.

Ovaj tekst napisan je u sklopu projekta: Uspješne u sportu, moćne u životu: Za ove žene ne postoji nemoguće! 

Finansiran je sredstvima iz podfonda za dnevne, nedjeljne i periodične štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.