Od oca je naslijedila ljubav prema suđenju, a pa je već sa 15 godina počela da dijeli pravdu na crnogorskim parketima – Sofija Kićović, mlada, talentovana košarkaška sutkinja iz Bara, mnogo voli igru pod obručima. Najprije je trenirala, a potom je odlučila da uzme pištaljku u ruke.
Ljubitelji košarke na ovim prostorima pamte Đura Kićovića, koji je dugo dijelio pravdu na našim parketima. Uz njega je Sofija odlučila da se oproba u ne baš lakoj profesiji jer su arbitri često na meti kritika igrača, trenera, navijača.
„Meni je tata bio izvrsni dugogodišnji kosarkaški sudija, a sada i delegat. Samim tim odrasla sam uz košarku. Sama sam došla na ideju da počnem da sudim sa tek napunjenih 15 godina. Na ovaj korak sam se odlučila jer suđenje donosi nova prijateljstva, životna iskustva i putovanja“, rekla je Sofija za Meridiansport.
Prije nego što je uzela pištaljku, oprobala se u igri pod obručima.
„Igrala sam košarku u OKK Antivari tri godine nakon čega sam odlučila da pređem u sudije. U početku me naravno tata podržao, kao i mama, a zatim i moji najbliži drugari i porodica, koji me i danas bezuslovno podržavaju“.
Obično je svaki početak na novom izazovu težak, ali to nije bio slučaj kod Sofije.
„Ako uzmem u obzir da sam odrasla uz košarku i suđenje, početak nije bio toliko težak. Naravno, kao svaki početnik imala sam tremu, ali brzo sam se oslobodila na terenu“.
Najveći problem na startu bilo je da košarkaši prihvate da im jedna mlada dama sudi utakmice.
„Bilo je predrasuda, prije svega od igrača, a zatim i od poznanika. Više je tih predrasuda bilo zato što sam djevojka u tom poslu. Mnogim igračima su posebno smetale moje godine i to što sam žensko. Još uvijek učim kako da reagujem na komentare, ali se navikavam i dobro se nosim sa njima“.
Nažalost, pamti i jednu ružnu epizodu sa košaršakog parketa.
„Kada sam sudila školsko takmičenje, nastavnik me vrijeđao i na grub način komentarisao moje odluke. Uz podršku kolega i ostalih nastavnika prebrodili smo problem“.
Vjeruje Sofija da je pred njom uspješna sudijska karijera u kojoj će se ugledati prije svega na oca.
„Sebe vidim kao odličnu sutkinju na visokom nivou. Možda čak i na nekim prestižnim međunarodnim takmičenjima. Oduvijek mi je bio uzor tata, iako se ne bavi više tim poslom. Od košarkaških sudija inače nemam uzora, ali bih mogla da izdvojim meni jako dragog i dobrog sudiju Miloša Koljenšića“.
Ima Sofija poruku i za mlade djevojke koje razmišljaju da krenu sličnim putem.
„Rekla bih im, ako stvarno žele da se bave ovim poslom da se ne obaziru na predrasude. Ovaj posao, kao i svaki, ima dosta mana, ali i mnogo više pozitvinih strana. Svi smo tu da ih podržimo“.
Sofiji je tek 17 godina, učenica je srednje škole, pa joj obaveza ne nedostaje.
„Moram da priznam da nije lako, često poslije škole moram da učim, a takođe imam utakmice. Pokušavam da što bolje isplaniram dan i da uskladim školu sa suđenjem“, zaključila je Sofija Kićović.
![]()
