Intervju
Tanja Malesija: Ljubav prema fudbalu, tri reprezentacije i sestre koje niko ne može da razdvoji
Sa nepunih 17 godina, Tanja Malesija je toliko posvećena fudbalu i toliko talentovana da je reprezentativka u tri naše selekcije – kapitenka je kadetske, standardna članica omladinske, a upisala je i nastup u najjačem timu, i to u zvaničnoj utakmici, protiv Rusije, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
Trenutno je u svom “prirodnom okruženju”, sa vršnjakinjama, sa kojima će od srijede igrati u elitnoj rundi kvalifikacija za Evropski šampionat.
Crnogorske kadetkinje u septembru, na turniru u Albaniji, ostvarile dvije velike pobjede, nad domaćinom (8:1) i Azerbejdžanom (6:1), a za to su nagrađene utakmicama sa evropskim gigantima ženskog fudbala – Portugalom, Holandijom i Italijom.
“Niko od nas ne očekuje da napravimo podvig, ali znam da se nijedna djevojka ne plaši”, kazala je Tanja.
Prvi rival je Holandija, u srijedu od 12 sati, selekcija koja je aktuelni viceprvak Starog kontinenta.
“Igraćemo najbolje što možemo, sigurne smo u sebe i da imamo kvalitet. Potrudićemo se da izvučemo što bolje rezultate. Igramo protiv jakih timova, ali nećemo se dati to je sigurno. Naš stručni štab nas dobro sprema, podržava i jača nas, mnogo nam to znači”.
Za nastup na turniru u Portugalu, “crvene” su se spremale u Antaliji.
Igrali smo protiv seniorskih timova iz Kazahstana i Rusije, koje igraju prvoligaški rang. Izgubile smo oba meča sa 3:1, ali odigrale smo veoma dobro, protiv mnogo starijih i iskusnijih, izgledale smo dobro na terenu”, ističe Tanja.
Tanja fudbal trenira od osme godine, nikada nije imala dilemu da je to sport za nju.
Imala je od koga da zavoli fudbal i na koga da se ugleda – njen otac je Vojvoda Malesija, koji je bio i veliki golgeter i veliki borac, čovjek koji je cijeli život posvetio fudbalu.
Nije joj lako kada priča o njemu…
“Počela sam u njegovoj školi fudbala, nije mi ni na kraj pameti bilo da ću da se bavim fudbalom, ali od prvog dana fudbal je postao moja sportska ljubav. Uz njega sam ga zavoljela”, ističe Tanja.
I želi ne samo da ostane u fudbalu, već i da se izgradi kao igračica,
“Trudiću se da napredujem i da odem u jaču ligu, da dođem do mjesta standardne članice našeg najboljeg tima. Želim da izgradim karijeru, na početku sam. Potpuno sam posvećena fudbalu. Svi mi uvijek govore, posebno selektor i majka, da je škola najvažnija. Sve mi je jasno, ali meni je fudbal potpuni prioritet”, kaže Tanja, koja igra na poziciji štopera.
“To je moja omiljena pozicija”.
Ona je članica Danilovgrada, prije dva dana golom je srušila aktuelnog i neprikosnovenog šampiona Breznicu.
“Tu su djevojke koje znam mnogo godina, bile smo sve u Budućnosti. Ne bSve je sjajno – atmosfera, društvo, treneri… Ne bih ovaj tim mijenjala ni za jedan drugi”.
Za uspješno bavljenje sportom mnogo je važno okruženje, a to je kvalitet koji ima i njen klub i naše nacionalne selekcije.
“Zaista smo kao sestre, toliko dugo se znamo. Kao jedno smo i na terenu i van terena. Niko ne može da nas razdvoji. I to važi za sve selekcije, pa i za najbolju. Starije i iskusnije su uvijek uz nas”, ističe Tanja.
I zajednički fudbalski život i put čini ih boljim, i kao pojedince i kao ekipe.
“Mnogo smo napredovale u svakom pogledu. Kada vratim film prije dvije godine i sada, jasno se vidi koliko smo bolje”, ističe Tanja.
Ovaj tekst je dio projekta finansiranog kroz Fond za pluralizam Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija