Ženski rukometni klub Trebjesa 13. jula proslavila je lijep jubilej, koji u sportskoj istoriji nije veliki, ali koji je itekako značajan, jer je znak da entuzijazam zaljubljenika u sport može da budu dovoljan da se od nule dođe do impresivnih rezultata posebno u mlađim selekcijama.
Trener Miloš Perović je u razgovoru za Pobjedu kazao da je ponosan na pređeni put, a da je najponosniji na generaciju 2008. godišta koja je tri puta u nizu bila najbolja u Pionirskoj ligi Crne Gore.
Istim putem krenule su igračice rođene 2010. i mlađe, koje su šampionke u istom takmičenju.
“Zaključak svih nas u klubu je da deset godina nije puno, ali kao da je vječnost prošla, jer smo svaku aktivnost ozbiljno shvatili. Od početka, kada smo okupili dječake i djevojčice, prisutna je bila istinska želja, sa ciljem da radimo sa mlađim kategorijama i postavimo dobre temelje. I postavili smo sistem rada sa mlađim kategorijama i iz sopstvenog pogona gradimo igračice za seniorski sastav. Dobra stvar je što djeca imaju dobru perspektivu u Nikšiću – da studiraju i da se bave sportom. I kroz ovu mogućnost smo gradili seniorski sastav”, kazao je Perović i naglasio:
“Cilj je da budemo prepoznati u radu sa mlađim kategorijama i vremenom da se približimo vrhu crnogorskog rukometa. Uspjeli smo kroz razne turnire i domaća takmičenja, kao i kroz rad na treninzima, da dođemo do onoga što smo zacrtali”.
Put nije bio lak…
“U početku smo bili četvrti ženski rukometni klub u Nikšiću. Sa jednim do dva termina nedjeljno za treninge. Ostale termine plaćali smo iz sopstvenog džepa. Ali imali smo volju i to ogromnu koju i dan danas imamo. U tom periodu, kada sam osnovao klub, mnogo mi je značilo što sam mogao da se edukujem, što sam mogao da radim sa Draganom Adžićem, kasnije kroz selekcie i kampove na kojima sam išao i gledao najbolje svjetske trenere. I ovo je bila vodilja u razvoju kluba. Prvih godina je bilo teško naći mjesto na rukometnoj mapi, ali smo sopstvenim radom i napretkom djece skrenuli pažnju na sebe i pokazali koliko je bitno ulagati u djecu”.
Treću godinu zaredom pionirke Trebjese 2008. godište su najbolje u Crnoj Gori, jednu titulu imaju i dvije godine mlađe djevojčice, a prvi trofej u ovoj kategoriji osvojila je generacija 2004/05. Trebjesa je bila prvoligaš, u ovoj sezoni je u Drugoj ligi završila nastup iz prvoplasirane Budućnost Bemaks II.
“Bili smo pet godina zaredom članovi Prve lige. Poslije odlaska velikog broja igračica, a nakon osvajanja trećeg mjesta i nemogućnosti da igramo Evropu, odlučili smo da potpuno podmladimo prvi tim. I ovaj potez je bio ispravan, što se vidjelo kroz sezonu koja je završena. Igračice su sazrele kroz drugoligaško takmičenje, što nam je bio cilj”, ističe Perović.
Ciljevi su veći…
“Prije svega želja nam je da kvalitetne i talentovane igračice zadržimo na duži period i ekipa bude na okupu u naredne tri-četiri godine. Cilj je da u narednom periodu postanemo stabilni prvoligaš. Nadamo se da će neko prepoznati naš rad i potencijal u klubu i da ćemo u dogledno vrijeme nastupati u Evropi. Jer, Nikšić, kao grad rukometa, to zaslužuje”, kazao je Perović i naglasio da su svi ljudi koji su dio kluba zaslužni za uspjehe Trebjese.
“Od trenera Miloša Boškovića, direktora Veska Perovića, sportskog direktora Darka Dorongića, fizioterapeuta Anđele Kontić-Perović i kompletnog Upravnog odbora, su izuzetno agilni. Pomenuo bih i trenere koji su bili u klubu – Božidar Anđelić, Zoran Rudović, Tamara Nenezić, Risto Blagojević i Marko Danilović koji su na neki način utkali svoj rad i entuzijazam. Nijedan posao nije lak. Odricanja su velika, a dosta slobodnog vremena posvećujemo djeci, što ona prepoznaju. Onako kako funkcioniše porodica i mi funkcionišemo”, rekao je Perović.
