Proslavljena srpska rukometašica Andrea Lekić na kraju minule sezone završila je karijeru i kaže da se još ne navikava da o karijeri govori u prošlom vremenu.
Iako je bila fizički spremna, na kraju 18. uzastopne sezone u Ligi šampiona osjetila je mentalni umor i odlučila da je vrijeme za novo poglavlje.
„Igra me još činila srećnom, ali osjetila sam da je kraj“, kazala je Andrea za mađarski Nemzeti sport.
Ljubav prema rukometu rodila se sa deset godina, Sa 19 je osvaojila prvu titulu sa Knjaz Milošem, a zatim prešla u Krim, u svijet Lige šampiona.
„To je bio skok na nebo sa zemlje u odnosu na srpsku ligu“, prisjeća se.
Iz Krima je prešla u Đer, sa kojim je 2012. igrala finale Lige šampiona i izgubila od Budućnosti.
„Budućnost nas je nadigrala samo zbog većeg broja golova u gostima“, kaže Lekić, koja je godinu kasnije podigla najvažniji trofej i bila proglašena za najbolju rukometašicu svijeta.
Dio velike karijere je provela u Budućnosti, ali ostala je samo sezonu 2020/21.
“Da se nisu pojavili finansijski problemi sigurno bih ostala duže”, ističe Lekić.
Karijeru je završila u Ferencvarošu, igrala je i u Vardaru, sa kojim je još dva puta stala u finalu Lige šampiona.
S reprezentacijom Srbije 2013. godine osvojila je svjetsko srebro, nakon čudesne pobjede nad Norveškom u četvrtfinalu.
Finale protiv Brazila je jedina utakmica koju bi voljela da ponovo može da odigra:
„Nisam mogla da dam više od 30 posto zbog povrede.“
Još ne razmišlja o daljoj budućnosti, ali zna šta će joj nedostajati…
„Najviše će mi nedostajati ljudi koje sam upoznala kroz rukomet, rutina sportskog života, golovi, asistencije… sve emocije“, kaže Andrea, koja sada planira da razvije akademiju i možda otvori mali restoran.
Rukometu, ipak, ne okreće leđa:
„Treniram rekreativno, ali odluka da stanem bila je prava.“
![]()
