VIDEO Ona spaja svjetove i za nju invaliditet nije prepreka: Bruna će imati dvostruki nastup u Parizu

Neke granice izgledaju nedostižne. Ali, neki ljudi ih ne priznaju, prelaze ih.

Bruna Aleksandra je takva osoba.

Tri četvrtine svog života, Brazilka Aleksandra igra stoni tenis, 21 godinu svog života posvetila je sportu koji voli.

Svih ovih godina naučila je da živi sa jednom rukom, nakon što joj je desna amputirana kada je imala samo sedam godina, zbog krvnih ugrušaka.

Ali, taj hendikep joj ne smeta, bar ne toliko da bi odustala od svojih snova, iako nije bilo lako pronaći balans i savršen tajming koji zahtijeva sport, a koji postaje makar dvostruko teži u njenom stanju.

Ona se istovremeno bavila skejtbordom i futsalom, dok je vježbala stoni tenis sa “redovnim” igračima kako bi napredovala.

I danas ističe da može da igra isto kao što rade ljudi koji imaju obje ruke.

„Veoma sam srećan što predstavljam sve osobe sa invaliditetom i pokazujem da je sve moguće. Mislim da me ovo čini spremnijom da želim da nastavim i slijedim svoje snove, misleći ne samo na sebe, već i na sve osobe sa invaliditetom. Nadam se da će jednog dana ovo biti normalna stvar daosoba sa invaliditetom igra protiv nekoga ko ima obje ruke “, rekla je Aleksandra u razgovoru za olympics.com.

Bruna Aleksandra je već to dokazala i u Parizu će postati 17. sportista/sportistkinja u istoriji asa nastupom na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama, nakon što je kao članica brazilskog tima izborila vizu za ekipno takmičenje.

I tek druga stonotenisrka, nakon Poljakinje Natalije Patrike, četvorostruke olimpijke i šestostruke paraolimpijke.

„Uvijek me je inspirisala Natalija Patrika za sve što je postigla u karijeri. Toliko me je inspirisala da sam se fokusirala na to da je pobijedim i prošle godine sam to uspjela“, rekla je ona.

Aleksandra objašnjava da joj je paraolimpijski stoni tenis lakši jer je ritam sporiji i mora manje da prilagođava svoju igru:

„Zagrijavanje u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom, na primjer, traje sat vremena, a u redovnom stonom tenisu dođem četiri sata prije meča. Dalje, kada sam, recimo, igrala sa Japankom Hirano Miu na Svjetskom prvenstvu, lopta se vraćala mnogo brže. Na Paraolimpijskim igrama se ne vraća tako brzo, osim ako ne igraš sa Natalijom Partikom. Tako da kada igram sa hendikepom možda mi je malo lakše jer lopta dolazi malo sporije. To je prilagođavanje koje pravim kada igram sa osobama bez invaliditeta, moram sve više da se prilagođavam zbog svoje ravnoteže“.

Aleksandra je osvojila srebro i bronzu na Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2020. i dvije bronze na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016, a ovog ljeta očekuje je dvostruko iskustvo.