Zamislite dijete s mora, u devetoj godini koje tek uči da pliva! I to na nagovor roditelja, jer:,,Bilo ih je nekako i sramota, obzirom da sam primorsko dijete. A kako uglavnom svako novsko dijete prolazi kroz Jadranovu školu, i ja sam. Istina, dosta kasno sam počela, naučila da plivam i prestala sa treninzima. Malo kasnije je Željka Ivičević zvala i pitala što ne dolazim, kazala je da sam dobra i da može nešto da bude od mene. I krenula sam ponovo, godinu kasnije napravila sam veliki pomak. Tadašnji trener Zuber me poveo u Italiju na kampu za najmlađe plivače, pobrala sam jugoslovenske rekorde i krenula je priča.
Prvi zvaničan rekord, tadašnje Jugoslavije, sam postavila na Otvorenom prvenstvu sa 10 godina i to na 800 kraul“, ispričala je za Olimpijski magazin COK-a Danijela Franeta koja predvodi crnogorske plivače od 2015. godine kada je debitovala u ulozi stručnog lica na Svjetskom prvenstvu u Kazanju.
Sa 13 godina krenuli su ozbiljniji rezultati.
„Postavila sam državne rekorde na 100 kraul i 50 delfin, progašavana za najbolju pionirku Jugoslavije… U svim uzrasnim kategorijama sam držala državne rekorde i to od mlađih pionira…“
Kupila je polako iskustvo, da bi na Svjetskom prvenstvu u Barseloni 2003. godine debitovala posljednji put u kapici tadašnje Jugoslavije.
„Onda sam bila standardna članica SICG i rekorderka u disciplinama delfin i leđno. Do 2005. sam bila u Jadranu, zatim sam prešla u Vojvodinu gdje sam ostvarila najbolje rezultate karijere, kao polufinale Evropskog prvenstva na 50 delfin u Helsinkiju“, ispričala je Franeta.
Koliko su vrijedni rekordi i koliko su godinama bili daleko da se ugroze potvrđuje sljedeća priča.
„Trenutno treniram Janu Borović koja je počela da obara moje rekorde na leđima nakon 26, 27 godina. Toliko dugo su trajali rekordi“, kazala je Franeta.
Ljubav prema plivanju je beskonačna, iako se u onim najranijim godinama nije pretjerano zanimala za sport. Ali, ko jednom snažno, hrabro napravi zaveslaj, rijetko kada odustane od sporta.
Ni Danijela nije izuzetak, pogodila je ,,strijela“ adrenalina i nakon aktivne karijere, ostala je vjerna plivanju. Krenula je u trenersku priču. Polako…
„Bila sam na fakultetu za ,,Sport i turizam“ i znala sam gdje će da ide moje usmjerenje, jer sam voljela da radim sa djecom. Da nisam ostala u plivanju, ne znam šta bih mogla drugo da radim u životu, mada, što se kaže, kada te muka natjera onda… Ali, definitivno sam se u ovoj oblasti pronašla. Imam ogromnu energiju i ljubav prema plivanju, a za mene je voda život. Iskreno, jedino ovo znam da radim.“
Stigla je u Budvu. Sa tadašnjim predsjednikom, nastavlja Danijela, pokrenula je priča o plivanju.
„U početku sam malo radila na ispravljanju stilova sa vaterpolistima. Malo po malo preuzela sam prvu ekipu, nakon toga sam trenirala Iliju Tadića, a 2014. godine je prva generacija budvanskih plivača osvojila
titulu i prekinuli Jadranovu dominaciju. Sada smo došlo je do priče da Budva u školi plivanja ima više od 150 djece u svim kategorijama, a imamo i puno termina.“
Kao trener najviše insistira na posvećenosti, a preduslov je ljubav.
„Želim da djeca vole to što rade. Bez ljubavi, nema ništa. I treba da uživaju u radu. Pored svih napornih treninga cilj mi je da izađe sa osmjehom. Pozitivna sam i nasmijana osoba što sam uvijek tražila u drugim ljudima, tako i u djeci. Takva me energija privlačila. Ne želim da me djeca pamte kao namćora ili kao nekoga ko je strog. Želim obostrano povjerenje, energiju… Na taj način mogu da im se predam 120 odsto. Za sada me ovaj osjećaj nije iznevjerio. Pasiju tražim, ono što i ja imam“, jasna je Franeta.
Svaki rad se isplati. Danijela je kao trener debitovala na Olimpijskim igrama u Tokiju.
„Igre su fenomen, vrh svega. Ostaće mi urazane do kraja života. Nevjerovatan osjećaj. Na nekoliko metara od bazena gledate najbolje na svijetu kako obaraju rekorde ili se približavaju vrhunskim rezultatima.“
U Japanu je predvodila Boška Radulovića i Anđelu Antunović. Nada se da će sa Milošem Milenkovićem i Jovanom Kuljačom, čiji je trener, vidjeti svijetla Pariza.
„Miloš je imao šesto vrijeme na Svjetskom prvenstvu za juniore, prvo naše polufinale i najbolji rezultat Crne Gore.“
Davanje sportu je maksimalno. Danijela kaže da je rad pokreće.
„Koliko god da sam pod pritiskom, koliko god da sam umorna, a ponekad sve i ne ide lagano, mene plivanje i dalje vodi. Kažu mi moji kod kuće, kada ćeš ručnu da povučeš, daješ se previše… E, sad dosta puta sam dobila šamar realnosti, ali rekla sam sebi – uvijek ću se davati 120 odsto. To sam ja i kada je dobro i kada nije dobro“, poručila je Franeta.
